ИНФОРМИШИТЕ СЕ
| ИНФОРМИШИТЕ СЕ
|
01.06.2010. Текст је преузет са сајта Глас дијаспоре http://dijaspora.wordpress.com
Dr Radojka Praštalo„MOBBING IZJEDA NAŠE DRUŠTVO KAO KANCER“
UVOD
Bilo je krajnje vrijeme da se nešto uradi na informisanju institucija države, pravosudnih organa, sindikata, poslodavaca i graðana o ovoj strahovito štetnoj pojavi u našem društvu koja prijeti da ga potpuno uništi. Ovom destruktivnom pojavom je veæ do sada zahvaæeno 60 % zaposlenih, a i dalje se širi velikom brzinom s obzirom da nitko još nije ni pokušao da je obuzda. Mobbing je prepoznat u èitavoj Evropi i SADu kao veliko zlo koje prijeti da uruši društva i države jer je tamo gdje se javlja u visokom procentu POTPUNO ZAKOÈIO funkcionisanje institucija sistema i preduzeæa, s obzirom da je utjerao strah u kosti i onima koji su mobbingovani i onima koji još nisu, pa ljudi ne mogu uopæe da obavljaju savjesno i odgovorno svoj posao, jer su paralisani strahom od mobera. Zbog toga nema kreativnosti na radnom mjestu, pa nema ideja koje bi omoguæile otvaranje novih radnih mjesta, zapošljavanje i opæenito napredak društva. Kao posljedica toga ulicama lutaju armije nezaposlenih, potpuno nesvjesne toga TKO JE KRIV ZA TAKAV NJIHOV BIJEDAN STATUS. A glavni krivci su MOBERI, koji su zauzeli pozicije i funkcije i maltretiraju zaposlenike bez ikakvog straha da æe ih itko u tome i pokušati sprijeèiti, a kamoli sankcionisati. Veæina od tih mobera su psihièki nenormalne osobe, pa nije èudo što nam je tako kako nam je i što idemo nazad i ka dnu, umjestu naprijed i naviše. Zato bi pravi potez u pravcu lijeèenja našeg društva od ove užasne bolesti bilo adekvatno informisanje i osvješæivanje svih onih koji bi trebali da se bore protiv ovog zla. Ova brošura bi mogla biti PRVI i pravi KORAK u tom smislu, jer ona æe pružiti svima kompletnu informaciju: što je mobbing, gdje i kad se javlja, tko su moberi, kako ih obuzdati, kako pomoæi žrtvama, kako se protiv ove pošasti bore drugi narodi itd. A u EU mobbing je u prosjeku konstatovan na 11 % radnih mjesta i to je bilo dovoljno da EU naredi svim èlanicama da usvoje zakon o borbi protiv mobbinga. U Srbiji je konstatovan na 60 % radnih mjesta, u Hrvatskoj na 53 % radnih mjesta i oni su otpoèeli ogorèenu borbu protiv njega. U Srbiji se zalažu da ga proglase KRIVIÈNIM DJELOM. Kod nas u BH nema zvaniènih podataka, ali anketom u emisiji „Amplituda“ ATV-a se pokazalo da je procent onih koji su odgovorili pozitivno na pitanje vezano za isustvo sa mobbibngom bio 85%! Dakle, što èekamo?
Mobbing – što je to?
Mobbing (od mob- prostaèki napad, nasrtaj), kako je ovaj fenomen nazvao švedski psiholog dr Heinz Leyman, ukljuèuje pakosne, okrutne i bolne postupke kao što su ucjenjivanje, ignorisanje, ismijavanje, zakidanje na zaradi, spreèavanje napredovanja, špijuniranje, klevetanje, ponižavanje, prijetnje, muèenje, ne dodjeljivanje posla kako bi se žrtva osjeæala beskorisno, stalno i uporno kritiziranje, vikanje na žrtvu i psovanje, iskljuèivanje iz društva i rada, neargumentovano omalovažavanje rezultata rada, tajenje informacija bitnih za žrtvu, podcjenjivanje stavova i mišljenja, spreèavanje iznošenja mišljenja, kršenje najosnovnijih ljudskih prava, uznemiravanje u svrhu ugrožavanja integriteta liènosti žrtve, njenog profesionalnog, socijalnog, a ponekad i privatnog funkcionisanja, ugleda i dostojanstva. Mobbing se najèešæe doživljava kao neverbalni postupak ili usmeni komentar koji može povrijediti ili izolirati osobu na radnom mjestu, ali može biti ukljuèen i fizièki kontakt, a obièno se pokazuje kroz incidente koji se ponavljaju ili ponašanje koje vrijeða, ignoriše, zastrašuje, planirano i sofisticirano ometa i sabotira, ruši ugled i dignitet, degradira ili ponižava neku osobu, uskraæuje joj zakonom zagarantovana prava itd. Takoðer to može biti i demonstracija moæi! Mobbing je daleko više od povremenih konflikata i uredskih svaða, jer iza njega se krije svjesna namjera da se sistematski škodi zaposleniku do te mjere da on mora napustiti tu radnu sredinu. Prema opæeprihvaæenoj definiciji, mobbing je psihièki teror, neprijateljski ili neetièki vid komunikacije na radnom mjestu, koji potièe od jedne ili više osoba (klana), sistematski usmjeren protiv pojedinca u bespomoænoj ili nezaštiæenoj poziciji, a kojeg se on ne može osloboditi jer se postupci mobbinga neprestano ponavljaju, a podrške, pomoæi ili zaštite-niotkuda! Ili, najjednostavnije reèeno: Mobbing je prostaèko uzurpiranje ljudskih, graðanskih i drugih prava pojedinaca od strane mobera. Mobbing može biti vertikalni (u oko 75 % sluèajeva), kad oni sa više pozicije maltretiraju svoje podreðene ili horizontalni (u oko 25 % sluèajeva), kad kolege koje su na sliènom ili istom nivou kao i žrtva maltretiraju svog kolegu. Pod mobbingom se, za sada, podrazumijeva terorisanje zaposlenika, te je osnovna pretpostavka za postojanje mobbinga- postojanje radnog odnosa. Meðutim, s obzirom na èinjenicu da u nesreðenim državama kakva je BH ne funkcionišu niti institucije sistema(inspekcije, ombudsmani i sl.) niti pravosuðe, to se mobbing preko korumpiranih i pritiscima podložnih institucija i pravosuða proteže na žrtvu još i kroz njih. Pored toga, ako još i porodica smatra žrtvu krivom zato što nije bila pokorna moberima i time je navukla na sebe njihov bijes- možemo slobodno reæi da je žrtva izvrgnuta najmanje trostrukom mobbingu, jer svi oni predstavljuju produženu ruku mobera! Psihološko maltretiranje na poslu je stari fenomen koji se tek zadnjih 20-ak godina poèeo intenzivnije prouèavati u Evropi i svijetu zbog naglog poveæanja njegove uèestalosti i velikih i teških posljedica koje uzrokuje ne samo pojedincu, žrtvi mobbinga, nego i radnoj organizaciji i cijeloj društvenoj zajednici. Zato je od velike važnosti prouèavati uzroke nastanka mobbinga, njegove faze i posljedice, ali je isto tako veoma važno organizirati adekvatnu pomoæ za žrtve mobbinga i raditi na prevenciji mobbinga. Sindrom mobbinga upozorava na veliko društveno-psihološko znaèenje radnog mjesta s moguæim negativnim uticajem na: psihièko, zdravstveno, socijalno i ekonomsko stanje pojedinca, jer za ogromnu veæinu zaposlenika važi ona: Posao je moj život, a moj život je posao! U mobbingu se razlikuje nekoliko faza njegovog razvoja: - Prva faza. Kao potencijalna osnova mobbinga pojavljuje se neriješen konflikt u radnoj organizaciji u kojoj dominira autoritarnost, što u konaènici rezultira poremeæajem u ljudskim odnosima. - Druga faza. Potisnuta agresija autoritarnih tipova eskalira u psihoteror, pa u vrtlogu spletki, poniženja i prijetnji žrtvi oni gube svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. - Treæa faza. Veæ obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje “vreæom za udarce” i “ dežurnim krivcem” za sve propuste i neuspjehe rukovodstva i kolektiva, te tako bez svoje volje, mobbingovani postaje alibi autoritarnom i nesposobnom rukovodstvu za loše voðenje firme/institucije. - Èetvrta faza. Žrtva oèajnièki poèinje da se bori za opstanak zbog èega se èesto pojavljuje i sindrom izgaranja na poslu (burn out). - Peta faza. Žrtve oboljevaju od kroniènih bolesti, napuštaju posao, traže pomoæ psihijatra ili èak posežu za samoubistvom. Sam pojam mobbing potièe iz životinjskog carstva gdje se koristi za oznaèavanje jedne od najèešæe korišæenih metoda koja služi za izgon nepoželjnog èlana iz životinjskog krda ili èopora. Samim tim jasno je, kad se javi u ljudskom društvu, predstavlja krajnje retrogradnu pojavu koja nimalo ne služi na èast ljudskoj vrsti.
II
Gdje i kad se javlja mobbing i tko su žrtve
Da bi se u nekoj radnoj sredini javio mobbing, dovoljno je da ona strana koja je na poziciji moæi i vlasti ne posjeduje karakteristike koje su joj potrebne za tu funkciju. Ako je ta osoba (ili više njih iz tog miljea) još iskompleksirana, narcisoidna i nemoralna- MOBBING JE ODMAH TU! A kod nas se na više-manje sve funkcije stiže po principima poslušnosti, partitokracije, nepotizma i negativne kadrovske selekcije, što znaèi da na gotovo svim rukovodeæim funkcijama sjede ljudi koji im nisu dorasli! Otuda i toliko sluèajeva mobbinga što veæ pokazuje karakeristike epidemije! Upravo zbog toga se pojavljuje sve veæi i veæi broj udruženja koja pokušavaju pomoæi ljudima u ovoj nevolji koja još nije adekvatno prepoznata od institucija države. Pretpostavlja se da æe u buduænosti posao pružanja pomoæi i zaštita mobbingovanih postati, nažalost, posao buduænosti! Najplodnije tlo za pojavu mobbinga su ustanove ili opæenito radne sredine koje imaju strogu hijerarhijsku strukturu s kulturom karijerizma (npr. visoko školstvo, državna uprava i sl.). To su ustanove kojima upravljaju diktatori, na što zaposleni pokazuju dvije vrste reakcija: jedni padaju kao žrtve mobbinga, a drugi razvijaju odreðene oblike dodvoravanja, kao neku vrstu obrambenog mehanizma. U takvim radnim organizacijama prisutan je autoritarni stil u nadgledanju i upravljanju, loše planiranje i organizacija, nedostatno ukljuèivanje radnika u odluèivanje, neodgovornost rukovodstva i sliène deformacije. U takvim ustanovama su slabe moguænosti za profesionalno napredovanje kao i za meðusobno poštivanje, jer postoji manjak poštivanja kulturnih i drugih razlika. U takvim ustanovama prisutan je nedostatak jasnih pravila u radu i ponašanju i ne postoje jasna i realna mjerila vrednovanja rada. Profesionalni napredak ne ovisi od jasno postavljenih mjerljivih pravila, veæ ovisi iskljuèivo od odluka rukovodeæeg kadra, koje za svoj rad nikom ne odgovara! (Baš kao na ETF BL zadnjih 20 godina!) Odgovorne instance èesto su toliko udaljene od diktatorskog rukovodeæeg kadra da je u praksi uopæe teško pokrenuti pitanje njihove odgovornosti. Najèešæe se radi o loše organiziranim ustanovama i o sluèajevima bespomoænog i needukovanog ili nezainteresiranog menadžmenta (Rektorat, Ministarstvo, prosvjetna inspekcija..). Mobbing se javlja u sredinam gdje postoji bar jedna osoba koja se izdvaja od ostalih, koja ima SVOJE MIŠLJENJE, SVOJU LOGIKU, ali razlièitu od mišljenja i logike vlastodršca i ne ustruèava se da ih iznese, zbog èega je zlostavljaèi nastoje uništiti. Takva osoba je NETIPIÈNA i ne uklapa se u model kvaziliènosti koje su sebi u kolektivu “naštancali” moberi. Žrtvom mobbinga može postati svatko: od èistaèice do doktora nauka! Dovoljno je da SAMO JEDNOM ne podigne ruku kad mu je to naredjeno ili da samo jednom ne kimne glavom kad se to od njega oèekuje. Osim toga, ako ste kreativni i promovirate nove ideje koje mogu biti izazov drugima, ako ste energièni, vrijedni, pošteni, samostalni, na putu uspješne karijere koja u dobroj mjeri zavisi od samovolje nadreðene osobe sklone zlostavljanju, ako ste spremni na timski rad i fer plej – postoji velika vjerovatnoæa da æete postati žrtva mobera koji sve to što vi imate kao osobinu- on nema, zbog èega nosi pretežak kompleks niže vrijednosti. Zato, budite lijepi, pametni i sposobni samo u granicama pristojnosti, taman toliko da ne ugrožavate sujetu drugih! A ako baš ne možete da budete toliko malo pozitivni koliko takvima treba, budite spremni na posljedice! Zbog toga se kod svih žrtava mobbinga, ali i onih potencijalnih (a to su manje-više svi!) stvara osjeæaj stalne nelagode (kao da imaju “orasa” u njedrima!) Prema istraživanjima, mobbing se najèešæe javlja u loše organiziranim firmama/institucijama i u sluèajevima bespomoænog ili menadžmenta nezainteresiranog za napredak pa èak i opstanak firme što predstavlja jasan pokazatelj zatajenja sistema za upravljanje ljudskim resursima u toj firmi ili instituciji. Ovo je prièa u kojoj na kraju nema pobjednika: Žrtva ili napušta posao ili postaje neuèinkovita ukoliko ostane, a mober od ostalih bude percipiran kao osoba sa kojom se ne smije ulaziti u konflikt, pa se firmom/institucijom širi atmosfera straha, koja nije produktivna zbog èega firma propada. U Njemaèkoj su izraèunali da jedan sluèaj mobbinga kroz samo jednu godinu dana može izazvati štetu za firmu u iznosu od 30 000 do 100 000 DM. Nažalost, objelodanjeni sluèajevi mobbinga predstavljaju samo vrh ledenog brijega, jer veæina žrtava se ne usudi izaæi u javnost s tim, iz straha da ne bude još gore, nesvjesna èinjenice da gore ne može biti. Mobbing je bolest civilizacije, koju stvara sama ta civilizacija ili bolje reèeno njeno urušavanje: moralno, pravno i svako drugo.
III
Tko su moberi
Zlostavljaèi su èesto osobe sa ozbiljnim poremeæajem liènosti, koje maltretiraju žrtvu zbog osjeæaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili patološke želje za vlašæu i moæi (tzv. kratomanska paranoja), ali isto tako mogu to biti narcisoidne, egoistiène osobe opsjednute željom za karijerom. Psiholozi tvrde da se moberi regrutuju iz grupe manje sposobnih ali moænih osoba bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Njima se lako pridružuju slabi u strahu da ne postanu njihove žrtve. Mobbingovanjem drugih se prikriva nemoæ ili osjeæaj inferiornosti u nekoj drugoj sferi života, formirajuæi oko sebe grupu “evet efendija” kojoj mober dokazuje svoju moæ terorišuæi bespomoænu žrtvu. Ne kaže se uzalud da iza svake prepotencije uvijek stoji neka impotencija! Dr Petar Opaliæ, psihoterapeut kaže da nedjelo mobera obavezno treba javno objelodaniti, po moguænosti u njegovom prisustvu. Na taj naèin se iskoristi terapijsko dejstvo grupe koje zlostavljaèa “spusti na zemlju” pa se on povuèe, jer se tako prikaže kao kukavica, što moberi u stvari i jesu. Statistièke analize pokazuju da su najèešæe karakteristike žrtava: sposobnost, znanje, vještine, uvjerenja, osobnost, stavovi, motivacija, osjeæaj za pravdu, emocionalna i socijalna inteligencija, tj. sve èega mober nema! U cilju realizovanja plana eliminacije žrtve, mober mora i druge uvjeriti kako je izabrana žrtva štetna za ustanovu, jer je npr. previše revnosna u poštivanju zakona i pravila, ili zbog njenog istupanja koje odstupa od uobièajenog ponašanja sredine! Prema nekim psihijatrijskim analizama postoje èetiri osnovna tipa mobera i njihove kombinacije. Jedan od tih tipova je navodni “najveæi radnik” koji uvijek nastoji da bude u centru pažnje i ponaša se kao da bi bez njega sve propalo! Drugi tip je manipulator, koji je profesionalno inferioran, ali to ne priznaje i nastoji sredinu uvjeriti u suprotno, pa makar i nasiljem! Zato èesto prijeti saradnicima, spletkari, ucjenjuje ih i zastrašuje. Treæi tip je tip gurua koji je izrazit egoista, zlostavlja one koji ga mogu ugroziti svojim kvalitetnijim radom, sposobnošæu, obrazovanjem, znanjem, a svoje greške pripisuje drugima po onoj narodnoj: Napad je najbolja odbrana! U èetvrti tip spadaju psihopate koje se prema žrtvama ponašaju kao napasnici, nerijetko vièu na njih, ne daju im moguænost da išta kažu ili objasne, surovi su, agresivni i arogantni, proraèunati i bez ikakvih emocija, spremni èak i na fizièko nasilje. A zatim postoje oni moberi koji su ili kombnacija nekih ili kombinacija svih gore pobrojanih tipova mobera! Veæ je reèeno da su to ljudi kojima je dato da budu na nekoj funkciji i rukovode, a nisu tome dorasli. Meðutim, nisu samo oni potencijalni moberi. Istraživanja su pokazala da su za uspon na profesionalnoj ljestvici èesto potrebne osobine koje krase i sadistièke ubojice, a broj psihopata u velikim tvrtkama èesto daleko premašuje broj onih u zatvoru! Psihopata ima mnogo više nego što možemo pretpostaviti- tvrde struènjaci, pa je otuda velika vjerovatnost da je neki od njih i na rukovodeæoj funkciji u vašoj firmi/instituciji! Oni su svuda oko nas, napreduju na raèun potiskivanja drugih, maltretiraju i vertikalno i horizontalno! Skloni su izlivima bijesa, manipilacijama, arogantni su, bezobzirni, nestrpljivi i nepouzdani. Za vlastite neuspjehe redovito krive druge, prvenstveno one koji su se suprotstavili njihovoj samovolji. Nemaju nimalo savjesti niti bilo kakvog saosjeæanjia prema drugima. Pravi reptili! Psiholozi sa amerièkog sveuèilišta su ustanovili da psihopate posebno uspijevaju u podruèjima kao što su politika, pravosuðe, obrazovanje, mediji tj. u profesijama gdje se stvara karijera i gdje ima vlasti i moæi. Osobine koje ih preporuèuju za šefovska mjesta èesto ih navode na put kriminala, zloupotrebe položaja i pronevjere, pa takvi u pravno ureðenim državama ipak na kraju završe iza rešetaka! Nažalost, u haotiènim državama kao što jeste i uvijek je bila naša država, oni izmièu ruci pravde, pa zbog toga predstavljaju podstrek i inspiraciju i drugima takvim kao što su oni da to isto rade, bez straha od ikakve odgovornosti i kazne. Zato takve države i propadaju ili stalno balansiraju na ivici provalije, a narod u njima konstantno pati. Bez obzira na sve opasnosti koje žrtvi prijete od jednog psihopate, ipak se preporuèuje oduprijeti se maltretiranju na vrijeme, jer dugogodišnje trpljenje maltretiranja takvog psihopate je mnogoo gore nego sve ono što može zadesiti maltretiranog ako se odmah na poèetku odupre. Jer ipak, nisu svi psihopate potencijalni uboljice. Njihova karizma i ambicija se èesto pogrešno smatraju kao njegov poslovni uspjeh, a ne kao znak psihopatije, tvrdi industrijski psiholog Paul Babiak iz New Yorka. On dalje kaže da se psihopate uglavnom žele svidjeti drugima, imaju visoko mišljenje o sebi i vole novac, moæ, a poneki i seks. Obièno se izvrsno izražavaju i mogu manipulirati slušateljstvom prièajuæi dobru prièu na osnovu koje pomislite da ima viziju i da mogu dobro voditi firmu, a na kraju shvatite da je to sve bila samo prazna prièa. Dok æe psihopata bez grižnje savjesti uništiti firmu/instituciju ne vodeæi brigu o tome što æe biti sa zaposlenima (“Poslije mene potop!”), dotle pravi direktor to nikad neæe uraditi. Zbog toga je psihopat na odgovornom položaju veoma opasan na dulje staze jer on uzrokuje gubitak (rastjerivanje!) ljudskog kapitala (kao nekadašnji dekan ETF-a u BL Iliškoviæ i njegovi nasljednici). Statistike kažu da se 1% populacije u SAD-u može smatrati psihopatama. Radeæi kao konsultant za amerièke tvrthe psiholog Babiak tvrdi da od 100 istraženih sluèajeva 8 je bilo psihopata i- samo jedan od njih nije dogurao do rukovodeæe funkcije! To objašnjava zašto ima toliko mobbinga. Kod nas, prema nekim istraživanjima u Srbiji 60 % zaposlenih je izloženo mobbingu, a u Hrvatskoj 53 %. Mobbing samo u rijetkim sluèajevima karakterizira fizièko nasilje i seksualno uznemiravanje. Naime, žrtve se maltretiraju sofisticiranijim metodama kao što su omalovažavanje pretnje i slièno, što traje, godinama, a nekad i desetljeæima, ako žrtva izdrži. Evidentno je da ovakvo postupanje mobera degradira i uništi žrtvu potpuno, a sve zbog moberovih neutemeljenih strahova i bolesnih ambicija. Slièno je i kod životinja: oni koji su na višoj poziciji u hijerarhiji nastoje održati svoju poziciju, ne birajuæi sredstva u odnosu prema podreðenima. Tako strah od gubitka autoriteta i pozicije stvara izopaèene oblike ponašanja prema podreðenima
IV
Posljedice mobbinga na žrtve mobbinga
Posljedice ovog psihoterora su generalno katastrofalne. Žrtve mobbinga se obièno razbole i psihièki i fizièki, jer u osnovi manje-više svih bolesti je stres, a mobbing je stres najgore vrste! Svi organi su ugroženi, posebno srce, pa èak i koža.. Najèešæe posljedice su astma, razne vrste kancera i sl., a žrtve nerijetko spas potraže i u samoubistvu, jer mobbing strahovito negativno djeluje i na psihièko zdravlje. Nije èudo što je tako kad i jedan zastupnik Hrvatskog sabora komentarišuæi situaciju na svom prethodnom radnom mjestu kaže: “Nema tog novca koji može kompenzirati osjeæaj nelagode na poslu, tj. nikakav novac ne može biti ni približno adekvtna kompenzacija za nesreðene odnose s nadreðenom osobom.” Zbog toga osobe izložene stresu evidentno pokazuju i reducirano funkcionisanje na socijalnom, profesionalnom i drugim poljima ljudskog djelovanja, jer stresor (uzroènik stresa=mober), koji neposredno atakuje na liènost, može uzrokovati ozbiljno ugrožavanje i poremeæenje biološkog, psihièkog i socijalnog integriteta žrtve, a mogu se pojaviti i dugotrajni hronièni patološki fizièki i psihièki fenomeni, ako je izloženost stresu dugotrajna. Po rijeèima dr Tugomira Popoviæa iz kabineta za neuropsihijatriju Doma zdravlja u Nišu, prema najsvježijoj statistici iz EU, jedna od stotinu mobbingovanih osoba se odluèuje na samoubistvo, mnogi napuste to radno mjesto, dok veæina trpi ozbiljne zdravstvene posljedice koje se èesto završavaju teškim psiho-fizièkim ošteæenjima ili èak smræu, a u konaènom zbiru žrtve su i porodice mobbingovanih, ali i èitavo društvo. Osoba nad kojom se vrši mobbing se osjeæa ugroženo i diskriminirano, što ona u stvari i jeste, jer druga strana svjesno poduzima diskriminirajuæe radnje s obzirom na tu osobu. U tom smislu mobbing može imati nekoliko formi: - konflikt u firmi/ustanovi zbog loših meðuljudskih odnosa; - mobbing i psihièko zlostavljanje upereno na pojedine osobe; - povreda zakonskih propisa; - iskljuèivanje žrtve iz svijeta rada (protivno ustavnom pravu èovjeka) - ili kombinacija svega toga. Kod osoba koje su žrtve mobbinga javlja se èitav niz razlièitih veoma štetnih i opasnih uèinaka i odgovora organizma meðu kojima su: šok, bijes, plaè, osjeæaj nezadovoljstva i/ili bespomoænosti, pojaèana osjetljivost, gubitak samopouzdanja, gubitak apetita, umor, nesanica, psihosomatski simptomi kao što su bolovi u trbuhu, glavobolja, povišen krvni pritisak, nervoza pri odlasku na posao, bezvoljnost, napetost u obitelji i simptomi stresa, poremeæajui koncentracije, povišen krvni pritisak, srèana aritmija, srèani napadi, slabljenje imuniteta, gastrointestinalne smetnje, poveæana ili smanjena težina, zloupotreba alkohola ili droga, poveæan osjeæaj straha, napadi panike, smanjenje produktivnosti u izvršavanju zadataka i obaveza, itd. , itd. Za zdravstvene smetnje uzrokovane mobbingom najèešæe se postavljaju sljedeæe dijagnoze: -fizièki poremeæaji: kronièni umor, probavne smetnje, mršavljenje ili prekomjerno gojenje, nesanica, smanjen imunitet, poveæana potreba za alkoholom, sedativima, cigaretama itd. -poremeæaj prilagodbe koji se javlja u 92 % sluèajeva, predstavlja ošteæenje socijalnog ili radno-akademskog funkcionisanja i napredovanja, gubitak motivacije i entuzijazma, emocionalna praznina, a oèituje se u anksioznosti i depresivnom raspoloženju (bijeg u bolest); -bihevioralni simptomi: iratibilnost, gubitak koncentracije, nekritièno ponašanje, zaboravnost, eksplozivnost, pretjerana osjetljivost na vanjske stimulanse, bezosjeæajnost, obiteljski problemi, razvod braka, suicidnost, burn-out sindrom itd.; -posttraumatski stresni poremeæaj (PTSP) koji se javlja u oko 8% sluèajeva mobbinga, a manifestira se u formi nametljivog sjeæanja na dogaðaje, halucinacije o dogaðaju, stres pri novim dogaðajima koji podsjeæaju na taj traumatski dogaðaj, nastojanje da se izbjegnu mjesta i osobe vezane za tu traumu, osjeæaj besperspektivnosti, ispadi ljutnje itd., i - kombinacija svega toga. Kroz nekoliko godina sve ove smetnje prelaze u kroniène bolesti koje dovode do trajnog invaliditeta i napuštanja radnog mjesta, pa èak i samoubistva, ako se na vrijeme ne pruži adekvatna pomoæ. Kod žrtava mobbinga u poèetku se javlja samookrivljavanje (“ ne razumijem zašto se to meni dogaða”) i osamljenost. Èesto žrtve mobbinga o tome nikom ne prièaju, èak ni obitelji, ni prijateljima, iz straha da im se neæe vjerovati ili èak biti od njih oznaèeni kao krivci za ta dogaðanja. Ako se to zaista i desi, onda se tu radi o dvostrukom mobbingu, jer žrtva koja je svakodnevno mobbingovana na radnom mjestu, ne dobija potrebnu potporu niti kod obitelji niti kod prijatelja, veæ je umjesto toga napadnuta i od njih što je još više uništava. Kod takvih žrtava mobbinga može se javiti i tzv. opsesivna ideacija, to jest žrtva stalno i jedino razmišlja o onome što je muèi, pa dolazi i do promjene ponašanja. Mogu se javiti i seksualni problemi, a nekad i alkoholizam i agresivnost prema bližnjima. Kod dugotrajnog mobbinga, ukoliko ne reagira na njega, žrtva postaje pasivna, ne realizira svoje planove, osjeæa se frustrirano i anksiozno, te gubi samopoštovanje. To je najopasnije stanje, jer može dovesti do samoubistva. Švedski psiholog, struènjak za mobbing je ustanovio da je 1996. god u Švedskoj bilo 20 samoubistava koja su bila povezana sa mobbingom, a u Italiji 1999. je 13 samoubistava bilo povezano sa mobbingom. Zato žrtve mobbinga zaslužuju adekvatnu društvenu zaštitu, jer im mobbing ometa moguænost normalnog života i rada, što može imati i tragiène posljedice, s obzirom da žrtve razvijaju simptome koji zahtijevaju intervenciju na više nivoa: od podrške u ostvarivanju njihovih prava do emocionalne podrške, a ponekad i psihoterapije. Zbog toga se preporuèuje onima koji su izvrgnuti mobbingu da se nipošto ne mire sa tom pojavom, jer ona ima strahovite razarajuæe posljedice, pogotovo ako traje dugo. Tada ima karakter kroniène pojave, koja je vezana i za nemoguænost mobbingovane osobe da razvije svoje sposobnosti i ostvari rezultate u skladu sa svojim predispozicijama i svojem obrazovanju, što tvrdi naš ugledni psihijatar dr Petar Bokun iz Beograda.
V
Posljedice mobbinga na društvo
Posljedice mobbinga po društvo su straviène. Nauèna istraživanja pokazuju da se na spletkarenje, potkopavanje i ponižavanje s namjerom da se eliminišu nepoželjni tj. najèešæe oni koji ometaju izvršavanje kriminalnih radnji ili oni koji su bolji, troši mnogo više energije nego na posao, na napredovanje pojedinaca, firme i društva u cjelini. Iz tog je oèigledno da je mobbing jedan od najbitnijih faktora siromaštva, kako žrtve tako i društva opæinito, pa bi svi dokumenti koji se bave smanjenjenjem siromaštva morali ukljuèivati i mjere za eliminaciju ili bar smanjenje mobbinga i psiho-socijalnu rehabilitaciju žrtava mobbinga. Od normalnog i uobièajenog sukoba mišljenja, pojave poželjne u radnoj svakodnevici koja može imati za rezultat vrlo pozitivne pomake u kreativnom i produktivnom smislu, do destruktivnog i retrogradnog mobbinga- samo je jedan korak. Preduslov njegove pojave je ako se sukob mišljenja u kolektivu rješava autoritarno, tj. bez pružanja moguænosti da se iznesu argumenti i protivargumenti, èime je povreðena ona iz rimskog prava koja je temelj civilizacije, a to je NEKA SE ÈUJE I DRUGA STRANA. Na taj naèin se konflikt uzrokovan sukobom mišljenja ne rješava, što rezultira stvarnjem nezdrave klime u radnom kolektivu. U takvim situacijama oni koji imaju vlast po svaku cijenu nastoje da je zadrže, a u tom cilju moraju eliminisati one koji imaju drugaèije mišljenje. Da bi u tome uspjeli zavode teror u kolektivu pri èemu, nažalost, veæina èlanova kolektiva podlegne iz raznoraznih razloga (ucjena, prijetnji i sl.) Tad oni drugi ili najèešæe samo jedan (jer su svi ostali, da bi navodno izbjegli neprilike, priklonili se vlastodršcima), neizbježno postaje žrtva mobbinga. Zapoèinje psihièko zlostavljanje na radnom mjestu, a radni odnos poprima neke znaèajke lošeg braka, što je veoma loše jer radni odnos se ne zasniva na ljubavi, kao brak, veæ na poštovanju zakonom zagarantovanih prava svih zaposlenih i na njihovoj ravnopravnosti, a ne na diskriminaciji po osnovu simpatija ili nesimpatija (koje se uglanom stièu ili ne stièu na bazi poslušnosti ili neposlušnosti). U takvoj situaciji ugroženi pojedinac se nema kome obratiti. Za to vrijeme mobbing-grupe svog “žrtvenog jarca” muèe i na taj naèin “pedagoški” djeluju na sve one koji bi se drznuli da iskažu svoje mišljenje ako ono nije u saglasnosti sa mišljenjem mobera, koji bi se time osjetili ugroženima. A pri tom oni lijeèe svoje frustracije, komplekse, pa èak i ludilo. Statistièke analize pokazuju da su najèešæa obilježja žrtve: sposobnost, znanje, vještine, iskustvo, uvjerenja, temperament, osobnost, stavovi, motivacija kao i emocionalna i socijalna inteligencija. To su osobe koje su odgovorne, motivirane za rad, uredne, dosljedne, savjesne, osjetljive na priznanje i kritiku, sa visokim osjeæajem za socijalnu pravdu. Netko bi se ipak morao zapitati: Kud mogu da stignu društvo i država ako dozvole da iz društveno-politièkog života budu iskljuèeni njeni NAJBOLJI graðani? Samo u propast! Mobbing utièe na stanje zdravlja radne sredine, pa u sredini koja je inficirna mobbingom pokazuje se porast bolovanja, poveæana fluktuacija zaposlenih, poveæan stres na radnom mjestu a time i smanjen uèinak, konstantna nestašica kadrova i poveæavanje troškova za stalno školovanje novih kadrova, smanjenje motivacije za rad, smanjenje ugleda firme/institucije, smanjenje kvaliteta usluge i smanjenje zadovoljstva društva tim uslugama, itd. U vezi toga vrlo je ilustrativno citirati poznatog i uspješnog slovenskog biznismena Zorana Jankoviæa koji kaže: “ Da bi bio dobar u poslu, moraš voljeti svoj posao.” A kako da ga vole mobbingovani (i oni koji drhte od straha da ne postanu mobbingovani) i kako da onda budu uspješni? Takva nezdrava situacija traje godinama ili desetljeæima (kao na Elektrotehnièkom fakultetu u Banjaluci nakon 47 godina postojanja, gdje je dovoljno doæi i vidjeti kako izgleda unutrašnjost zgrade gdje prokišnjava krov, gdje se prozori u kabinetima ne mogu otvoriti bez merdevina, gdje nema ni zavjesa ni roletni, temperatura u kabinetima je veæ od maja blizo 50 0 , C, itd, itd, a o konstantnom kadrovskom kolapsu da se i ne govori!) i sasvim je logièno što na kraju potpuno upropasti instituciju ili firmu, jer su uèinci mobbinga slièni uèincima kancera koji izjeda zdravo tkivo. Ne treba posebno isticati da u takvom kolektivu nema ni osnovne pretpostavke za eventualni razvoj i napredak jer nema slobode mišljenja, a gotovo sav kolektiv je u “mišjoj rupi”, tj. u strahu. A odavno je poznato: u strahu nema kreativnosti i progresa jer strah paralizira sve mentalne funkcije! Nažalost, kod nas u RS, poslije svega što nas je snašlo zadnjih 50 godina, ne samo da nema kulture rada veæ nema ni kulture ponašanja, ni kulture poštovanja tuðeg rada, tuðeg mišljenja itd. Kod nas gotovo da nema nikakve kulture u radnim organizacijama i institucijama! Sve je pod okriljem spletkarenja i brutalnog mobbinga. Da li je nakon ovih konstatacija uopšte èudno što nikako ne možemo naprijed? Zbog mobbinga, negativne kadrovske selekcije i partitokracije- mi smo postali potpuno ZAKOÈENO DRUŠTVO-ZAROBLJENA DRŽAVA! Zato bi svaki pojedinac, ako želi bolji život sebi i svom potomstvu, trebalo da da svoj doprinos iskorijevanju ovih zala, a prvenstveno mobbinga nad sobom i drugima, a ne ove probleme prešuæivati i “ trpati pod tepih”, kao što to rade nadležne državne institucije i pravosuðe. Zato je u pravu dr Popoviæ kad kaže, da mi neæemo nikad postati ozbiljna i civilizovana država ukoliko ne shvatimo da je mobbing opæedruštveni problem, a ne samo problem pojedinca (žrtve).
VI
Zaštita žrtava mobbinga
Nažalost, kod nas još uvijek-NIKAKVA!! Zato nije èudo što je jedna mobbingovana zaposlenica na tribini rekla: “Prije æu sebe smjestiti u ludnicu nego direktora u sudnicu!” U takvoj situaciji ugroženi pojedinac se nema kome obratiti jer: inspektorat je u startu blokiran, pravosuðe na ovim našim prostorima tradicionalno više doprinose haosu negoli njegovom razrešenju, Gender centar samo vodi statistiku i ništa ne preduzima, a ni meðunarodne organizacije poput OHR-a, Ombudsmana i Doma za ljudska prava i dr. ne rade ništa. Pa kome da se onda obrate ugroženi graðani?! I pored èinjenice da se mobbing može zakonski sankcionisati, još uvijek se podiže samo neznatan broj tužbi protiv mobera. Razlog je u nedovoljnom poznavanju zakona, ali i u njihovoj nedovoljnoj efikasnosti, a pogotovo u nefunkcionisanju pravosuða! Zlostavljana osoba se najprije mora obratiti inspektoru rada i ombudsmanu ili gender centru (ako je teror vezan i za spol žrtve). Pri tom treba dokazati da se radi o mobbingu, tj. da postoji kauzalna veza izmeðu štetnog ponašanja i posljedice, tj. mora postojati protupravno djelovanje u smislu pozitivnog radnog, graðanskog i kriviènog prava, koje se sankcionira. Takoðer se mora dokazati da to traje sukcesivno najmanje 6 mjeseci sa namjerom da se nekog uništi, a što je dovelo do štetnih posljedica. Tužitelj mora dokazati da je pretrpio štetu koristeæi pri tom uobièajena dokazna sredstva u smislu utvrðenja pretpostavki nastanka nematerijalne štete zbog psihotraume i posljediènog razvoja posttraumatskog stresnog ili drugog poremeæaja. Pri tom se razmatra i pravno stajalište eventualnih kaznenih sankcija za poèinitelja ili poèinitelje ako zbog mobbinga doðe do profesionalne i radne onesposobljenosti žrtve ili pak zastoj u radu, sa osvrtom na odredbe ZOO-a. Zatim treba dokazati da su štetne posljedice (tjelesne i psihièke) nastale upravo zbog mobbinga, što je u domeni psihologa, psihijatra i lijeènika specijaliste medicine rada. Dok god i kod nas ne bude tako, da su oni koji ukazuju na kriminal i korupciju bar zašiæeni korektnim ponašanjem pravosuða, uzaludna je svaka prièa o borbi protiv kriminala i korupcije. Zato bi javnost i NVO sektor trebali vršiti pritisak na zakonodavnu vlast da kroz zakonodavnu regulativu adekvatno zaštiti takve osobe od odmazde, od mobbinga, od gubitka posla i sl., a istovremeno da se od pravosudnih institucija zahtjeva kvalitetan rad i poštivanje svih zakonskih propisa ukljuèujuæi i ove koji štite “zviždaèe”(one koji upozoravaju na kriminal i nepoštivanje zakona koji su najèešæe žrtve mobbinga) i opæenito žrtve mobbinga. U tom smislu treba u Zakon o radu RS dodati još neke èlanove pored onih pod brojem od 107 do 112, koji bi obezbjedili mehanizme za njihovu adekvatnu primjenu (npr. da se nakon radno-pravne evaluacije djelovanja mobbera on ili opomene ili suspenduje ili premjesti na manje znaèajno radno mjesto ili da mu se uruèi otkaz!), a takoðer dodati i one èlanove zakona koji æe obezbijediti zaštitu i nagraðivanje “ zviždaèa”, kako bismo bar u tome slijedili razvijeni svijet. To bi nam svakako obezbijedilo da prije postanemo i mi dio tog razvijenog svijeta! U zakonodavstvima nekih država je veæ regulisan mobbing, a u nekima se samo spominje. Meðutim, i bez toga, u postojeæem zakonodavstvu RS (Zakon o radu, Krivièni zakon, Zakon o obligacijama, Zakon o ravnopravnosti polova, Konvencije o ljudskim pravima, Ustav i drugi pravni akti) zabranjuje se svaki vid terorisanja, diskriminacije i urušavanja ugleda i dostojanstva zaposlenika i sl., što sve je ujedno i sastavni dio mobbinga, pa su i do sada postojali zakonski osnovi za sankcionisanje ovakvih pojava, ali je naše pravosuðe “gluho” i “slijepo” za sve što mu je u “opisu radnog mjesta”, pa i za to. Zato je jedino rješenje, za sada, prevenirati mobbing, tj. sprijeèiti pojavu ovakvih patoloških sluèajeva u radnoj sredini kroz optimiziranje radnog ambijenta, dvosmjernom izmjenom informacija, omoguæiti svima struèno usavršvanje, promovirati kulturu koja daje prednost poštivanju ljudskog dostojanstva i obeshrabriti svaki oblik psihološkog terora i nepoštivanje zakona. Da bi se to ostvarilo, potrebno je vrijeme u kom æe se educirati i informirati svi zaposleni o mobbingu, njegovim posljedicama i o potrebi da se u sva normativna akta ugrade klauzule o kažnjavanju i suspendovanju svih onih koji i pokušaju prakticirati mobbing u radnoj sredini, èemu bi trebala doprinijeti i ova knjiga. Iako se danas sve više i javno govori o tom problemu, pa su osnovana i udruženja za borbu protiv mobbinga, zakonodavstvo veæine zemalja još uvijek prilièno sramežljivo tretira ovaj užasan društveni problem. Za sada su Švedska, Norveška, Švicarska, Francuska mobbing okarakterisala kao krivièno djelo, a žrtva ima direktno pravo na “biološku odštetu”. I u Srbiji se vodi žestoka kampanja da se mobbing zakonski odredi kao krivièno djelo. Takoðer u njemaèkom gradu Kielu su sudovi veoma ozbiljno shvatili opasnosti od mobbinga i sude u skladu sa definicijom da mobbing predstavlja prijetnju, intrigu, ignoriranje osobe koju mogu otjerati u bolest i smrt. Svuda u svijetu, a zadnjih godina i kod nas, osnivaju se udruženja za pružanje pomoæi žrtvama mobbinga. Jedno od najaktivnijih je ono osnovano 2004. u Zagrebu na èelu sa žrtvom mobbinga Jadrankom Apostolovski koja je svoju muku bez straha objelodanila javnosti sa željom da podstakne i druge da to urade i tako doprinesu borbi protiv ovog velikog društvenog zla. Ona je zbog mobbinga dospjela na psihijatrijsku kliniku gdje joj je dijagnosticirana akutna reakcija na stres i depresija, i od tada je na bolovanju. Sluèaj je još na sudu (veæ nekoliko godina) iako bi po zakonu morao biti rješen u roku od 6 mjeseci! Sa takvim “performansama” pravosuða, teško æe Hrvatska uskoro u EU! Ovom udruženju se svakodnevno javlja mnogo žrtava mobbinga. Nažalost, i tamo gdje je zakonodavstvo nešto i uradilo, zakazali su sudovi! Zato se žrtve plaše zapoèeti obranu, jer se opravdano boje gubitka radnog mjesta, usamljenosti i bespomoænosti u toj borbi. Pored takvih institucija vlasti kakve imamo i dok nam je pravosuðe ovakvo, mobbing-grupe, bez da ih itko u tome ometa, pronalaze svog “žrtvenog jarca”, muèe ga i na taj naèin “pedagoški” djeluju na sve one koji bi se drznuli da iskažu svoje mišljenje ako ono nije u saglasnosti sa mišljenjem mobera. Pri tom moberi lijeèe i svoje frustracije, komplekse i ludilo i uništavaju nam društvo i državu! U kontekstu toga gotovo da bi se mogao prihvatiti citat nepoznatog autora: “ U modernom svijetu radno mjesto je postalo bojno polje gdje ljudi mogu ubijati jedni druge bez rizika da budu privedeni pred lice pravde.” Do kad æe to važiti? Dok graðani to budu htjeli trpjeti!
VII
Kako se žrtve mobbinga mogu boriti protiv mobera
Kad osoba postane svjesna da je postala žrtva mobbinga, ne smije se predati veæ mora ojaèati sebe da u borbi koja joj predstoji- istraje. Najprije treba da pokuša razgovarati sa moberom (ako je to uopæe moguæe) i reæi mu da on mora prestati s tim jer je to što radi nehumano, protivzakonito i štetno po ustanovu/firmu, a može narušiti i njegov ugled. Žrtva ne smije donositi nagle odluke i nipošto ne smije napustiti radno mjesto- jer time èini uslugu moberu!. Umjesto toga, mora poèeti prikupljati informacije i dokaze što æe joj sve biti potrebno za buduæi odštetni zahtjev i obavijestiti sve (navodne) borce za ljudska prava o teroru koji trpi na radnom mjestu. Doduše, u ovim uslovima krize i bijede, žrtve pokušavaju ostati na radnom mjestu po cijenu zdravlja, ali i zbog toga što vole svoj posao koji im na neki naèin daje identitet, kompetencije i pruža moguænost obavljanja zadataka koje vole (“Moj život je moj posao, moj posao je moj život”-kažu oni). Sve nedaæe koje nastupaju zbog mobbinga vode i ka financijskim problemima, jer žrtva u uslovima smanjenih prihoda ima poveæane izdatke zbog bolovanja, odlazaka lijeènicima, terapijama.. Zbog svega toga, najèešæe, dugotrajni mobbing predstavlja kraj žrtvine karijere, zdravlja, èesto i braka, a ponekad i samog života! Dakle, ako osjeæate da ste žrtva mobbinga, diskriminacije ili se nad vama provodi bilo koji drugi oblik zlostavljanja (npr. seksualno ili neko drugo uznemiravanje), odluèno se suprotstavite tome veæ na samom poèetku, i to: -Odluèno recite toj osobi da njezino ponašanje nije za vas prihvatljivo i da smjesta prestane s tim. Bilo bi dobro da to kažete pred nekom drugom osobom ili još bolje pred predstavnikom sindikata. -Vodite dnevnik o takvim dogaðanjima, tj. zabilježite datum, vrijeme, mjesto i dogaðaj sa što više detalja, imenima eventualnih svjedoka i ishod dogaðaja. Osobito je važno zapisati sve o moberu, sve o radnoj sredini, da li je mobbing ubièajena metoda za oslobaðanje nepoželjnih iz te radne sredine i sl., jer dokazivanje mobbinga, kao veoma specifiène i perfidne pojave, može postati problematièno ako se ne posjeduju i neki dokazi. (Imajte na umu da se mobbingom smatra ne samo incident, veæ i broj, uèestalost i naroèito namjera zlostavljanja.) kao i psihofizièke posljedice (nesanica, posljedice po profesionalne, socijalne i porodiène odnose itd.). - Arhivirajte sve dokumente vezane za mobbingovanje: kopije pisama, e-mailova, faksova, poruka, podnesaka i drugih dokumenata koji su vezani za te incidente i opæenito zlostavljanje, tj. mobbingovanje. Žrtvi su potrebni i saveznici, svjedoci, sindikati, lijeènici (medicina rada), psiholog ili psihijatar (obavezno obratiti im se) a ponekad i odvjetnik ili pravnik koji se bavi radnim pravom. -Izvjestite o zlostavljanju nadreðenu osobu, instituciju, ili direktora, najbolje pismeno putem protokola -Izvan firme/institucije obavijestite o tom lijeènika medicine rada ili bar svog lijeènika opæe prakse, a ako imate psihièkih problema zbog toga- onda i psihijatra. Dobro je kontaktirati i druge ljude koji imaju ili su imali slièan problem, pa ako vi kao žrtva mobbinga uoèite još neku žrtvu mobbinga, razgovarajte s njim, razmijenite iskustva i budite jedna drugoj podrška. -Ne vraæajte istom mjerom, jer vi ste ŽRTVA, a ne zlostavljaè! -Prièajte, prièajte, prièajte svima i svagdje o tome što vam se dešava, kako biste podstakli i druge da iste takve svoje probleme takoðer iznesu javno. Zato je o zlostavljanju potrebno obavijestiti što više osoba, a po potrebi putem medija uèiniti stvar javnom i eksplicitno navesti imena mobera. To æe žigosati mobere kao izrazite negativce i primitivce, pa æe možda ustuknuti… - Ako pritisak mobera postane nesnosan- otiæi na bolovanje, ali nikako prekinuti radni odnos, jer to bi znaèilo poraz za žrtvu, nekažnjavanje mobera, a posljedice stresa æe ostati prisutne i nakon toga. (Ovo sve æe vam trebati ako budete zaštitu morali potražiti kod inspekcije rada ili na sudu.) Ako ništa od toga ne pomogne, morat æete pokrenuti sudski radni spor za koji se ne plaæa taksa. Protiv mobbinga i njegovih posljedica žrtva mora pokušati pružiti sebi samopomoæ. Treba da se edukuje o komunikaciji, o mobbingu, o radnom pravu, da koristi ugodne tjelesne aktivnosti i tehnike relaksacije. Najviše æe joj pomoæi ako stalno bude aktivna, tj. treba biti zaokupljena i aktivna na raznim drugim poljima, provoditi što više vremena u druženju sa drugim osobama i razvijati se u ekstrovertnu i druželjubivu liènost. Veoma je dobro biti produktivan u korisnom radu, biti dobro organizovan i stalno planirati nešto novo. Važno je raditi na sebi, na svom obrazovanju, na razvoju zdrave liènosti, razvijati optimistièno i pozitivno mišljenje, biti orijentisan na sadašnjost i biti onakav kakav jesi, te vlastitu sreæu smatrati najvažnijim ciljem. A nije loše uzimati i manje doze sedativa (bromazepam). Ipak postoji rješenje, a ono je jedino u omasovljavanju i eventulnom udruživanju svih onih koji se neæe miriti sa ovim terorom, veæ æe mu se suprotstaviti, na èemu rade uduženja graðana kao što su udruženja “STOP MOBBING” iz Trebinja i “ŽENE TO MOGU” iz Banjaluke.
VIII
Što bi trebala donijeti uspješna borba protiv mobbinga
Zakon o radu hitno treba prilagoditi novonastaloj situaciji u podruèju rada, poduzetništva, upravljanja i meðuljudskih odnosa na radnom mjestu, kako bi firme i institucije koje ga poštuju, imale što manje problema. Posebnu pažnju treba posvetiti odjeljenjima za ljudske resurse koji primarno treba da vode raèuna o smanjenju stresa na radnom mjestu. U uspješnim firmama su u pravilnicima do detalja regulisani odnosi i ponašanja meðu zaposlenicima, ukljuèujuæi i sistem nagrade i kazne. Radne organizacije èiji je menadžment shvatio koliko je važno razvijati i njegovati dobre meðuljudske odnose u kolektivu i koliko je bitno èuvati zdravlje svojih zaposlenika u èiju edukaciju su uložili ogromna sredstva, pronalaze naèine za spreèavanje mobbinga. Primarno to rade uvježbavanjem rukovodeæih kadrova u tehnikama komunikacija i rješavanja sukoba, prepoznavanju mobbing –ponašanja i zaštite potencijalnih žrtava. Dakle, uspješno poslovanje se ne može svesti samo na “red, rad i disciplinu” ili trening tipa “mrkva i štap”, nego naglasak treba staviti na profinjenost i pristojnost ophoðenja, emocionalnu inteligenciju i uslova za pozitivnu komunikaciju. Meðutim, mnogi rukovodioci su diktatori umjesto voditelji! Prvi grade slijepu poslušnost, a drugi su demokratièni pa ohrabruju samoinicijativnost i kreativnost na poslu. Svaka firma bi treala ulagati sredstva u edukaciju iz vještina komuniciranja bar za menadžment, a bilo bi dobro i za sve ostale. Treba trenirati asertivnost, tehnike rješavanja sukoba, rukovoðenje, timski rad, upravljanje, osnove komunikacija, davanje povratnih informacija (feedback), neverbalnu komunikaciju, ekspresiju emocija na ekološki naèin…. Ali, to su veæ NOVA ZNANJA, koja se ne dobijaju u STARIM školama…. (a naše škole su još uvijek veoma “stare”). U uspješnim tvrtkama u Hrvatskoj se redovito vrše ankete o tome kako tvrtku i menadžment percipiraju zaposlenici, te se na osnovu toga pravi ranglista prvih deset tvrtki/institucija koje su zaposlenici ocijenili pozitivno. Na toj rang listi su redovito meðu prvima BELUPO, SELECTIO, PULJANKA i dr. Direktorica jedne od ovih tvrtki kaže: “ Trudimo se biti dobar poslodavac: od materijalnih prava (plaæa, stimulacija, praæenja radnog doprinosa) do ulaganja u edukaciju i stvaranje poticajne radne klime. Vodimo raèuna o ljudskim resursima i prepoznali smo da je zadovoljstvo zaposlenih veoma važno jer utièe na njihovu motivaciju, a time i na rezultate njihovog rada. S obzirom da se na poslu provodi 8 sati, meðuljudski odnosi su veoma bitni, a zaposlenici moraju biti podsticani i podržani u želji da napreduju na radnom mjestu. Zato stalno ulažemo u poticajnu radnu sredinu kako bi svaki zaposlenik mogao sudjrelovati u uspjehu tvrtke. Sigurnost je još jedan element koji zaposlenika èini zadovoljnim, a to doprinosi i jaèanju samopovjerenja zaposlenika što æe mu pomoæi u tome da ostvari rezultat za koji ima potencijal. Vodimo i dugoroènu kadrovsku politiku da bismo i u narednim godinama obezbijedili potrebni visokoobrazovani kadar koji konstantno i dalje edukujemo jer od njih zavise inovacije i naš opstanak. Da bismo u tome uspjeli postoji obostrana komunikacija koju smo uspostavili i koju stalno poboljšavamo a koja motivira i upravu i zaposlenike. Smatramo da svi naši zaposlenici moraju biti obaviješteni što se dešava u tvrtki, ukljuèujuæi i probleme, jer ih samo svi zajedno možemo riješiti”. Što reæi na ovo, imajuæi u vidu sve ono što je reèeno o mobbingu, njegovom štetnom djelovanju na zaposlenikre, na firmu/instituciju i na meðuljudske odnose u radnim sredinama u kojima se prakticira mobbing? Može li išta od ovog što je rekla direktorica jedne uspješne firme iz Hrvatske uopæe postojati tamo gdje postoji mobbing? Može li uopæe takva radna sredina napredovati ili èak i opstati? A kod nas je najmanje 60 % zaposlenih mobbingovano, a ostali su u strahu da i oni ne postanu žrtve mobbinga! Pa da li onda itko od njih može da radi svoj posao savjesno, odgovorno i kreativno? Zato je veoma, veoma važno da i zaposlenici i poslodavac znaju što je mobbing, da je kažnjiv, štetan i opasan, te da mu se treba suprotstaviti i eliminisati ga iz svoje radne sredine!
IX
Tko su “ZVIŽDAÈI”
“Zviždaèi” su hrabri i neustrašivi pojedinci koji se usuðuju, bez obzira što kod nas nemaju nikakvu zaštitu u institucijma vlasti i pravosuðu, da ukazuju na kriminal, korupciju i kršenje zakona i vode neku svoju borbu protiv takvih poèinitelja. To su zaposlenici ili bivši zaposlenici ili èlanovi organizacija koji “nedolièno ponašanje” (kršenje zakona, ugrožavanje javnog interesa i sl.) unutar tvrtke prijave kolegama ili institucijama. “Zviždanje” je èesto ispit moralnih vrijednosti èovjeka. Nitko ne voli prièati protiv svojih kolega, ali ako doðe do takve situacije iz koje nema drugog izlaza, pojedinci osjete potrebu da unatoè opasnostima po sebe, krenu putem istine. Ako interno ukazivanje na nedoliène postupke ne daje rezultate, “zviždaè” se obraæa nadležnim institucijama i pravosuðu, a ako ni to ne donese rezultat, onda i medijima. Svatko se barem jednom u životu susretne sa nekim oblikom korupcije ili neke ilegalne radnje, ali nema hrabrosti obratiti se nekom da bi se to ispravilo i tako sprijeèilo ponavljanje. Ili je situacija u državi i društvu takva da nije imao kome da se obrati? Èinjenica je da se takvi ljudi boje osvete, boje se za svoj život i život svoje porodice, za egzistenciju. Da je situacija normalna u društvu i državi i da se vodi dugoroèna politika orijentisana na opstanak, razvoj i napredak te države, ovakvim ljudima bi se pružala apsolutna zaštita, preuzeli bi se od njih podaci i dokazi koji su ga naveli na “zviždanje”, a sve ostalo bi uradile pravosudne i druge institucije. Nažalost, u ovakvim nesredjenim i besperspektivnim državama kakva je i naša, ta cjelokupna borba se ostavlja samo “zviždaèu”, a pravosuðe koje bi trebalo da mu bude oslonac- èesto se ponaša ignorantski ili najèešæe štiti kriminalce i korupcionaše! Pa zar je onda èudno što kod nas ima tako malo onih koji ukazuju na kriminal i korupciju? Zaludne su sve jalove agencije i svi telefonski brojevi (npr. “krimolovci”, pozivi SIPE i sl.) koje se nude potencijalnim zviždaèima, kad u sistemu nema volje da ih se podrži i zaštiti! Reakcije sredine na zviždanje su razlièite. Veæina smatra da je zviždanje nesebièan èin i akt patriotizma i velike odgovornosti prema javnom interesu, jer otkriva ilegalne radnje koje štete svim graðanima i domovini, mada to svi ne smiju javno iskazati. Oni koji su razotkriveni zviždanjem smatraju zviždaèe izdajicama! Oni koji se boje zviždaèa, pored toga što ih podvrgavaju satrahovitoim mobbingu, nastoje im još prilijepiti razne ružne etikete “vjeèitih nezadovoljnika”, ukljuèujuæi i ludilo. Meðutim, zviždaèi nisu ni ludi ni “vjeèiti nezadovoljnici” kako bi ih neki željeli okarakterisati, veæ naprotiv, to su ljudi koji ne dovode u pitanje autoritet, podržavaju sistem i vjeruju u njega. Oni su najmanje od svih skloni izazivati probleme, ali kad budu šokirani onim što vide da se radi u instituciji, organizaciji ili preduzeæu, oni naprosto smatraju da nemaju moralno pravo da æute. Oni takve poteze mnogo teže doživljavaju od prirodnih nezadovoljnika. Nažalost, reakcijama njihovih poslodavaca, vlasti i pravosuða koje nakon toga slijede oni su strahovito razoèarani èime gube povjerenje u èitav sistem i uopæe vjeru u opstanak društva i države. Teror koji nakon “zviždanja” ih skupo košta u svakom smislu: i materijalnom i duhovnom, profesionalnom i zdravstvenom, je razlog zbog èega svi, nakon ovakvih iskustava, kažu da to nikad ne bi ponovili! A to je dobar primjer i svim drugim potencijalnim “zviždaèima”. Pa tko æe se onda boriti protiv korupcije, kriminala i propasti društva i države? Zviždaèi su redovito izvrgnuti teroru onih na èije neèasne radnje ukazuju, zbog èega se veoma mali broj ljudi odluèuje na “zviždanje”. Upravo radi moguæeg maltretiranja i progona zviždaèa, mnoge demokratske zemlje su donijele zakone kojima se štite zviždaèi, a samim tim i njihove obitelji. Jedan od prvih takvh zakona je donesen još 1912. u SAD-u (Lloyd-La Follette Act) koji je štitio graðane i zaposlenike od nadreðenih i omoguæavao im da informacije mogu proslijediti Kongresu. Danas u SAD-u postoje deseci zakonskih propisa koji štite zviždaèe, a èak i amerièki Ustav u I i XIV amandmanu štiti državne službenike i lokalne zaposlenike od odmazde nadreðenih. U Velikoj Britaniji je 1998. donesen Public Interest Disclosure Act koji daje zakonski okvir i štiti zviždaèe od maltretiranja i otkaza. Najpoznatiji evropski zviždaè je Paul van Buitenen, koji je našao jake indicije da su revizori u EU komisiji bili onemoguæavani u istrazi, i o tome je obavijestio nadležne i evropsku javnost. Najpoznatije hrvatske zviždaèice su Ankica Lepej, Vesna Majer i Vesna Balenoviæ, a zviždaèi Denis Latin i Igor Raðenoviæ koje javnost veoma pozitivno percepira, ali im korumpirano hrvatsko pravosuðe nije omoguæilo da ostvare svoja prava, pa su se neki od njih uputili ka sudu u Strazburu, jer u to vrijeme kad su oni “zviždali” u zakonima Republike Hrvatske nije bilo zakonskih propisa koji bi ih zaštitili. Danas je Zakon o državnim službenicima u RH dopunjen, ali nažalost ne baš adekvatno i njime se štite zviždaèi samo u državnim institucijama i to ne baš adekvatno da bi i drugi bili ohrabreni na “zviždanje”. Najveæi BH zviždaèi su Dragomir Babiæ, Slobodan Vaskoviæ, Bakir Hadžiomeroviæ, dr Djurað Davidoviæ, prof. Dušan Stegiæ, dr Jasminka Nikoliæ, dr Živana Bajiæ, ubijeni Milan Vukeliæ i moja malenkost, dr Radojka Praštalo. Svi smo se mi “zaglavili” u korumpiranom RS i BH pravosuðu, pa smo spremni da idemo do Strazbura, jer ovo je i naša domovina i ne možemo gledati kako je kriminalci, korupcionaši i moberi žderu kao kancer zdravo tkivo! Zbog svega toga su baš zviždaèi kod nas najèešæe i najveæe žrtve brutalnog mobbinga i veoma èesto ostaju i bez posla, na ulici.
X
Kako se drugi narodi bore protiv mobbinga
Meðu prvima koji su zakonski regulisali mobbing bili su Francuzi. Za sada je to uradilo osam država EU, a trebalo bi to da urade uskoro i sve ostele države, jer EU to zahtjeva od svojih èlanica. U relativno ureðenim državama mobbing je donekle automatski ogranièen kulturom rada, boljim poštivanjem zakona i zaštitnim mehanizmima u tvrtkama èiji vlasnici su shvatili njegovu pogubnost za poslovanje tvrtke. U tom cilju se stimulira argumentovano kritikovanje rukovodstva i poslodavca. Sve je dozvoljeno, ako se imaju argumenti. To je razlog što je, prema epidemiološkim istraživanjima, konstatovano da u tim zemljama ima od 4-15 % sluèajeva mobbinga, èime se oni ne mire, veæ preduzimaju širokorasprostranjene akcije. Kod nas neki statistièki podaci pokazuju da je taj procent i do 60 % zaposlenih, a nitko ništa ne preduzima! I naši susjedi su ili veæ ubacili u Zakone mobbing ili uprvo rade na tome. U Srbiji se vodi ogorèena borba NVO sektora da se mobbing zakonom definiše kao krivièno djelo, te da se moberi žigošu u javnosti kao državni neprijatelj broj 1, i kao takvi da se adekvatno kazne i sklone sa mjesta na kojima imaju prilike terorisati zaposlenike, a time i uništavati društvo i državu. Ne èekajuæi rezultate ove kampanje, udruženje STOPMOBBING iz Vršca je, inspirisano istim takvim primjerom iz Volkswagena, pripremilo nacrt Sporazuma o spreèavanju mobbinga, a koji treba da bude sastavni dio pojedinaènog i kolektivnog ugovora unutar svake firme/institucije zainteresovane da stane na put ovoj štetnoj pojavi. Ovo udruženje ima i svoju kancelariju u Nišu èiji koordinator je Emilija Antiæ Obrenoviæ, takoðer bila žrtva mobbinga. Ona kaže; “Naš cilj nije samo da pravimo spisak posledica mobbinga, veæ da udarimo na uzroke na nosioce, da ih predstavimo i žigošemo u javnosti i izvedemo pred lice pravde. Iz tog razloga naša kancelarija prikuplja prijave i traži advokata koji æe besplatno zastupati pred sudom mobbingovane graðane.” U ovom udruženju su ohrabreni time što je svakim danom sve više ljudi koji žele da govore o ovom problemu, kao i èinjenicom da njihov rad i ciljeve svojim besplatnim uslugama veæ podržavaju dr Tugomir Popoviæ i kabinet za neuropsihijatriju Doma zdravlja u Nišu. Prièajuæi o posljedicama mobbinga ovaj neuropsihijatar istièe da prema najnovijoj statistici iz EU, jedna od stotinu mobbingovanih osoba poèini samoubistvo, tri od sto napuste radno mjesto, dok mnogi trpe ozbiljne zdravstvene posljedice koje se èesto završavaju teškim psihofizièkim ošteæenjima. U Beogradu je još prije nekoliko godina registrovano udruženje “ANTIMOBBING CENTAR SRBIJE” sa ciljem da pruža savjetodavnu pomoæ i edukaciju žrtvama mobbinga, samostalno ili u saradnji sa drugim organizacijama ili pojedincima u zemlji ili inostranstvu. Udruženje organizuje grupe za samopomoæ i kreativne radionice èiji je zadatak cjelovit program usmjeren na preveniranje mobbinga, što se u praksi pokazalo kao najefikasniji naèin borbe protiv mobbinga. Važno je naprosto ne dozvoliti priliku da se mobbing pojavi! Psiholog Ljiljana Aranðeloviæ iz Paraæina, i sama žrtva mobbinga, je pionir u borbi protiv mobbinga u Srbiji. Ona kaže da je zasad najvažnije da ljudi poènu javno govoriti o svim oblicima šikaniranja na poslu, neuvažavanju svake liènosti i nepoštivanje pravila civilizovanog odnosa prema zaposlenicima, jer to sve potpada pod pojam mobbinga! I Izvršno veæe Vojvodine je najozbiljnije shvatilo direktivu Evropske unije da u zakon ugradi sankcije protiv mobbinga, tako da je formirana radna grupa (saèinjena od predstavnika vlasti, NVO sektora, sindikata, udruženja poslodavaca i inspekcijskih službi) koja æe naèiniti prijedlog izmjena zakonodavstva koje bi uskoro omoguæile direktno kažnjavanje mobera. U Sloveniji, za koju bi se moglo pretpostaviti da nema problema sa mobbingom, poèelo se takoðer o tome govoriti, te je Centar za poslovno osposobljavanje organizovao 16. 6. 2009. radionicu na ovu temu sa obrazloženjem da se mobbing svake godine prepoznaje u sve više i više radnih organizacija i u Sloveniji i u Evropskoj uniji. Prema nekim podacima u EU je još 2000. godine bilo 9% zaposlenika izvrgnuto mobbingu, a s obzirom na kontinualan rast broja mobbingovanih, taj procenat je danas zasigurno veæ opasno velik. U Hrvatskoj udruga MOBBING je razradila strategiju borbe protiv mobbinga i intenzivno radi na tome da se ta strategija zaživi u Hrvatskoj. Ova strategija se može iskazati kroz èetiri taèke: -prevencija mobbinga; -prepoznavanje mobbinga; -struèna rehabilitacija mobbingovanih i -adekvatna zakonska regulativa i njena dosljedna primjena. U borbu protiv mobbinga se ukljuèuje sve više struènjaka, pojedinaca i institucija, te se organizuju konferencije, sastanci i sl. Tako je 2004. godine Hrvatski parlamentarni komitet za ravnopravnost polova organizovao tematsku konferenciju o mobbingu u Hrvatskoj. Prisutni su bili predstavnici iz Škole za javno zdravlje, Medicinskih fakulteta, Pravnih fakulteta, Ministarstva pravde, Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalne zaštite, Ministarstva ekonomije, Fonda zdravstva, Domova zdravlja, malih i srednjih preduzeæa, Državna inspekcija, tužilaštvo, nevladin sektor itd., tj. svi koji bi trebali biti ukljuèeni u zajednièku borbu protiv ovog zla. Mnoge od zemalja EU imaju i posebne zakone protiv mobbinga. I u Americi je tj problem rješen, pa osobe koje upozoravaju na kriminal i štetne radnje u institucijama i firmama, zbog èega se nad njima èesto vrši mobbing, imaju zaštitu države, pa èak dobijaju i velike novèane nagrade.. Takav sluèaj je bio sa amerièkom firmom ENRON za raskrinkavanje èijeg kriminala je jedna mobbingovana službenica dobila od države nagradu od milion dolara! Takoðer je snimljen i film pod naslovom “KAKO SAM SISTEMATSKI UNIŠTEN OD IDIOTA” koji po formi i sadržaju odgovara pojavi mobbinga. Legislativa o zaštiti dostojanstva zaposlenika provedena je u Norveškoj i Švedskoj još 1993, a u Francuskoj i Belgiji 2002. Nedavno je taj posao okonèan i u SAD, Irskoj i Portugalu. Mobbing se kao izrazito štetna društvena pojava i dalje intenzivno istražuje, naroèito u Njemaèkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj. U Španjolskoj se time pretežno bave sindikati, a u mnogim zemljama postoji mnogo nevladinih organizacija i fondacija koje su se udružile u ovoj borbi. U Japanu su uoèili veliku štetnost mobbinga na univerzitetima, te su prouèavanju i suzbijanju mobbinga na univerzitetima posvetili najveæu pažnju. Sve više se uviða da mobbing nije samo problem zdravstva i eventualno sindikata i zakonodavstva, a još manje problem samo žrtve, pa se sve više i više svi društveni resursi ujedinjuju u borbi protiv ovog zla. Meðutim, do sada su zadovoljavajuæe rezultate postigli samo u Švedskoj, Norveškoj, Njemaèkoj, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji koje bi mogle poslužiti kao primjer dobre organizovanosti i umreženosti državnih institucija i nevladinog sektora u suzbijanju mobbinga. Jer, mobbing je suviše kompleksan problem da bi ga se moglo suzbiti bez angažiranja svih društvenih resursa, baš kao što to nije moguæe niti kad je u pitanju korupcija. A i sam mobbing ukljuèuje mnoge elememente svojstvene korupciji… Nedavno je u Engleskoj donesena presuda od 1. 5 mil funti obešteæenja, a u Italiji za mobbingovanje dosuðeno je da mober plati 300 000 eura. Nije ni èudo što se na Zapadu izrièu toliko visoke kazne protiv mobera kad je u Njemaèkoj još davno izraèunato da jedan sluèaj mobbinga može izazvati štetu i od 100 000 DM godišnje! I u Srbiji je izreèena prva presuda protiv mobbinga u Opštinskom sudu u Kuli, gdje je mober dobio kaznu zatvora od 3 mjeseca zato što je raèunovodstvenu radnicu zbog neposlušnosti njemu premjestio u magacin! Uskoro nakon toga je izreèena i druga presuda: u Jagodini je urednik “Novog pogleda” Zoran Milovanoviæ osuðen (na osnovu Kriviènog zakona, na 4 mjeseca zatvora zato što je maltretirao novinarku tog lista Ivanu Deliæ, govoreæi joj da je “glupa, da kupi prnjre i tornja se”. U Italiji je borba protiv mobbinga prilièno institucionalizirana, tako da je u tu borbu ukljuèena i Klinika za rad u Milanu, u kojoj se žrtvama mobbinga nakon trodnevne psihodijagnostièke obrade mogu pružiti èetri vrste pomoæi: -Informativni razgovor (što je mobbing, što se konkretno može poduzeti…) -Farmokološka pomoæ; -Individualna kognitivno-bihevioralna psihoterapija -Grupa za samopomoæ. Osim ovih vrsta pomoæi žrtvama mobbinga, u Italiji se radi i na prevenciji mobbinga i to kroz: -primarnu prevenciju (prevencija mobbinga i stresa u radnim organizacijama); -sekundarnu prevenciju (suzbijanje mobbinga u poèetnim fazama medijacijom);
-tercijarnu prevenciju (prevencija težih posljedica
mobbinga postavljanjem rane dijagnoze, pružanjem
adekvatne psihosocijalne U RS je mobbing ubaèen u ZAKON O RADU, ali niti izdaleka ne na odgovarajuæi naèin, jer nije obezbjeðen mehanizam za njegovu primjenu, a “zviždaèi”, koji su najveæe žrtve mobbinga, nisu ni spomenuti. Zato se treba pokrenuti inicijativa za doradu ovog segmenta Zakona o radu, a posebno se mora raditi na uvoðenju vrednovanja rada sudija i tužilaca, te na pokretanju disciplinskih mjera pritv njih, ako budu i dalje radili ovako kako sada rade. S obzirom na poznatu izreku: PRILIKA ÈINI LOPOVA, nama nisu toliko potrebni dobri ljudi, koliko su nam potrebne dobre i nezavisne institucije, jer iskustvo govori da i najbolji èovjek može biti korumpiran vlašæu i da su upravo zato potrebne demokratske institucije koje omoguæuju graðanima stvarnu kontrolu nad svojim upravljaèima i odgovornost i jednostavnu smjenjivost svih onih koji ne rade svoj posao savjesno, pošteno, struèno i odgovorno.
XI
Uloga NVO sektora u borbi protiv mobbinga
U našoj zemlji su poèela da se osnivaju udruženja za borbu protiv mobbinga, a neka veæ postojeæa su na svoju listu prioriteta stavila baš borbu protiv mobbinga. Tako je još prije više od godinu dana udruženje “ŽENE TO MOGU” iz Banjaluke osnovalo SEKCIJU ZA BORBU PROTIV MOBBINGA, a u Trebinju je osnovano udruženje “ STOP MOBBING” koje se bavi iskljuèivo mobbingom. Takoðer, Pokret prosvjetiteljstva “BOLJI ŽIVOT” iz Banjaluke, shvativši da nema boljeg života bez iskorjenjivanja ovog zla, na listu svojih prioriteta stavilo je upravo borbu protiv mobbinga. Pozivamo i druge da nam se pridruže… Udruženje “Žene to mogu” se bavilo pitanjima nasilja u porodici. Tom prilikom su se javljale mnoge žene i pitale što je sa nasiljem na radnom mjestu!? Hoæe li se itko poèeti time baviti? Kad smo samo malo zavirile u ovu problematiku, odmah smo došle do saznanja da je NASILJE NA RADNOM mjestu daleko prisutnije u našem društvu negoli NASILJE U PORODICI! Iako kod nas nije moguæe izvesti nikakvu nauènu procjenu po pitanju toga jer kod nas veæ 20 godina nije bilo ni popisa stanovništva, a kamoli nekog ovakvog nauèno zasnovanog istraživanja. Bez obzira na to ipak se operiše sa nekim podacima. Tako, npr. smatra se da je NASILJEM U PORODICI pogoðeno oko 10 % porodica, a NASILJEM NA RADNOM MJESTU èak 60 % zaposlenih! Udruženja koja imaju namjeru da se bore protiv mobbinga trebalo bi da, u cilju senzibiliziranja javnosti za probleme žrtava mobbinga i pružanja podrške žrtvama u borbi protiv mobera, preduzimaju æe sljedeæe aktivnosti: -održavanje tribina, okruglih stolova i radionica sa ciljem edukovanja stanovništva o ovoj negativnoj i izuzetno opasnoj društvenoj pojavi; -izdavanje brošura i drugih publikacija sa ciljem što bolje informisanosti stanovništva i institucija o ovoj pojavi; - provoðenje programa psihosocijalne pomoæi za žrtve mobbinga; -izvještavanje javnosti putem medija o problemima mobbinga i njihovom rješavanju; - sudjelovanje na skupovima, seminarima u vezi sa najnovinim saznanjima o naèinima borbe protiv ove patološke društvene pojave u bližem okruženju i svijetu; - postavljanje WEB SITE-a sa potrebnim informacijama o mobbingu i primjerima mobbinga, te sa rubrikom: “Najèešæa pitanja i odgovori vezano za pojavu mobbinga” i konkretni sluèajevi mobbingovanja; - otvaranje savjetovališta za žrtve mobbinga; -krajnji cilj æe biti doprinos donešenju adekvatne zakonske regulative u RS i BH njenoj dosljednoj primjeni. Ako osobe terorisane na radnom mjestu žele da se suprotstave tom teroru, evo nekoliko savjeta: 1. Ako se osjeæate da vas na radnom mjestu mobbinguju, obratite se direktno rukovodiocu i tražite da se s tim prestane. Zabilježite mjesto, datum, vrijeme i ime osobe kojoj ste se obratili. Ako se ništa ne promijeni, uradite to i u pisanoj formi i predajte putem protokola. 2. Vodite dnevnik o ponašanju svojih mobbera sa taèno navedenim èinjenicama i vašim osjeæanjima; bilježite datum, vrijeme i dogaðje sa što je moguæe više detalja, imena eventualnih svjedoka, ishod dogaðja, saèuvajte eventualne pismene odgovore i druge dokumente, te kopije e-mailova, faksova i sl. 3. Ako se situacija ne popravlja obratite se pismeno Inspekciji rada i pozovite se na èl. 107-112 Zakona o radu RS, te zatražite intervenciju. Kopije saèuvajte. 4. Ako inspekcija ne uradi ništa, podnesite TUŽBU iz oblasti radnog spora (RS-) Osnovnom sudu u Banjaluci. Na tužbe iz radnog spora se ne plaæa taksa. Za pisanje tužbe obratite se Službi pravne pomoæi grada Banjaluka. Napomena: Od Osnovnog suda nemojte ništa oèekivati (bar za sada jer oni niti što znaju o tome niti smiju da znaju!), ali je važno da proðete tu instancu da biste se mogli žaliti Okružnom sudu. Ni tamo ništa ne oèekujte, jer ni kod njih nije ništa bolja situacija nego na prethodnoj instanci, ali je važno da i tu instancu proðete. Nakon toga žalite se Vrhovnom sudu i Ustavnom sudu RS, pa Ustavnom (Apelacionom) sudu BH, a nakon svega toga SUDU ZA LJUDSKA PRAVA U STRAZBURU. Udruženje ŽENE TO MOGU je 3. aprila 2008. organizovalo u Banjaluci, uz financijsku podršku fondacije FRIEDRICH EBERT OKRUGLI STOL na temu MOBBING. Zakljuèci sa ovog OKRUGLOG STOLA su bili: -Osnažiti struèno i materijalno postojeæi potencijal sekcije MOBBING udruženja ŽENE TO MOGU, kako bi mogla obavljati i djelatnost prvog savjetovališta u RS/BH za pomoæ žrtvama mobbinga; - Ubrzati formulisanje i usvajanje zakonskih i podzakonskih propisa Zakona o radu RS u dijelu gdje se pominje mobbing, kao i uspostavljanje relevantnih struktura institucija potrebnih za primjenu ovih èlanova Zakona o radu RS. - Stvarati koalicije sa drugim NVO koje se bave ili bi se bavile problemom mobbinga u cilju izrade jedinstvene državne strategije koja obavezuje BiH kao potpisnicu sedam glavnih meðunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava meðu kojima je i Konvencija o zabrani torture i degradirajuæeg tretmana graðana. Meðutim, sam NVO sektor ne može sam preuzeti na sebe kompletnu borbu protiv mobbinga. On može samo raditi na osvješæavanju i informisanju graðana o suštini i štetnim posljedicama mobbinga, te može dati ostale referalne informacije i osnovnu psiho-socijalnu podršku u formi individualnih savjetovanja, a kroz adekvatne radionice može doprinijeti vraæanju samopouzdanja i samopoštovanja žrtve kroz obrazovanje grupa za samopomoæ. Takoðer, NVO sektor može znatno doprinijeti i senzibiliziranju javnosti na probleme žrtava mobbinga, jer svi mi smo potencijalne žrtve ove pošasti, pogotovo ako se njena eskalacija ne bude zaustavljala, kao što je to sada sluèaj. Mogao bi NVO uz odgovarajuæu financijsku pomoæ preduzeti u tom smislu opsežnu kampanju koja bi ukljuèivala plakate, jumbo plakate, brošure, letke i Web Site, iniciranje radio i TV emisija i sl. Ostalo ipak mora da uradi država i njene zakonodavne i izvršne institucije, a prvenstveno ministarstva, inspekcije i pravosuðe. Oni, za sada, po tom pitanju NE RADE BAŠ NIŠTA!U Hrvatskoj se pitanjem mobbinga bave i sindikati, s obzirom da mobbing predstavlja kršenje prava vezanih za rad, te pozivamo i naše sindikate da na listu svojih prioriteta stave borbu protiv mobbinga.
XII
Prijedlog udruženja ŽTM i BOLJI ŽIVOT za dopunu Zakona (Kriviènog zakona RS i BH, Zakona o radu RS i dr.)
1. Mobbing treba proglasiti KRIVIÈNIM DJELOM, kao što je to u mnogim zakonodavstvima zrazvijenih zemalja, a i u Srbiji se vodi žestoka kampanja u vezi s tim, te odmah predvidjeti sankcije u vidu: - suspendovanja mobera sa funkcije i radnog mjesta - odreðivanje novèane kazne koju mober mora odmah da plati mobbingovanom i državi, - odreðivnje zatvorske kazne za mobera. 1. Mobbing se mora uvrstiti u Zakon u radu kao nedozvoljen i kažnjiv teror na radnom mjestu za koji treba odmah predvidjeti mehanizme za primjenu tog zakona i sankcije, tj. - momentalno suspendovati mobera sa funkcije i radnog mjesta, - novèano obeštetiti mobbingovanog od strane mobera, - zaštiti sva ljudska i radna prava mobbingovanog, što sve treba da uradi INSPEKCIJA RADA; - osloboditi takse na TUŽBU koju mobbingovani mora podnijeti sudu ako obraæanje državnim institucijama nije urodilo plodom, - obezbjediti mobbingovanom novac kojim æe platiti advokata u tom sporu, što mora iæi na teret radne organizacije koja na funkciji drži mobera! 1. Oni ljudi koji imaju hrabrosti da ukažu na kriminal i korupciju- tzv. “ZVIŽDAÈI” treba da budu apsolutno zaštiæeni od mobera i to tako da - nije moguæe dati otkaz “zviždaèu/zviždaèici”; - nije moguæe kazniti ih ikakvim sankcijama, o èemu vodi raèun INSPEKCIJA RADA; - država je obavezna da ih nagradi novèanom nagradom u iznosu od najmanje 10 % od sume koja se namjeravala otuðiti od poreskih obveznika, države ili sl. kroz prokazani kriminal ili korupciju na koje je “zviždaè” upozorio, o èemu vodi brigu Vlada. NERAD TUŽILAŠTVA. Udruženje ŽENE TO MOGU su veoma nezadovoljne “radom” tužilaštava i sudova jer se èlanice ovog udruženja u ogromnom broju obraæaju za pomoæ koju im Udruženje ne može pružiti, a pravosuðe im neæe pružiti. Zato predlažemo da se pronaðu mehanizmi pomoæu kojih bi se efekti rada tužilaštva nužno odrazili na visinu plata tužilaca i sudija i ukupnu efikasnost pravosuða. Ovako se stièe utisak da tužilaštva samo PARAZITIRAJU na leðima poreskih obveznika, a ništa im ne pružaju zauzvrat, jer DRUŠTVO JE PREMREŽIO KRIMINAL KORUPCIJA I MOBBING!! Pri tom treba imati na umu da teret dokazivanja pada na tužilaštvo, a ne na graðane koji prijavljuju kriminal, što u tužilaštvu ignorišu, pa im je alibi za potpuni nerad vjeèiti ” nedostatak dokaza”, a da se pri tom ni najmanje nisu potrudili da te dokaze nabave. Poznato je da je tužilaštvo OBAVEZNO da reaguje na svaki kriminal i korupciju èak i u sluèaju ako su o tome nešto saznali iz medija, pa èak i sluèajno bilo gdje!
XIII
Zakljuèak
Iz gornjeg teksta je jasno koliko je mobbing štetna pojava za pojedince, organizacije, institucije, firme i cijelo društvo i državu. Kako bi se shvatile razmjere tog problema, ali i pripremili algoritmi za dijagnostiku i terapiju poteškoæa do kojijh su doveli moberi, potrebno je hitno provesti epidemiološka istraživanja i skrenuti pažnju struènjaka raznih profila na taj socijalno-medicinski problem, te informisati i senzibilizirati javnost. Posebno treba izvršiti LUSTRACIJU u pravosuðu. Napomena: DODATKU bit æe predstavljene istinite prièe onih (hrabrih) žrtava mobbinga koje se usuðuju da te prièe iznesu javno, što je jedan od preduslova uspješnosti ove naše sveukupne borbe protiv mobbinga i mobera- koji predstavljaju najzloæudniji kancer našeg društva! U sklopu toga pozivamo i sve druge žrtve mobbinga da se jave, kako bismo njihove istinite prièe mogli objaviti u narednom izdanju ove Brošure, kojeg æe svakako biti (prastalo@etfbl.net, 051 221845) To je jedini naèin da se moberi žigošu, jer je nedavno i dr Dragoljub Stojanov, ugledni ekonomista koji je upravo mobbingom otjeran sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, a zatim i iz BH, ustvrdio da u ovakvim institucijama države i u ovakvom pravosuðu kakvo ima BH, NITKO ne može ostvariti svoja prava i osloboditi se mobbinga buduæi da on, kao doktor nauka i ugledni i priznati nauènik to nije uspio .
DODATAK I
Konkretni sluèajevi mobbingovanja u RS
Na osnovu iskustava žrtava mobbinga iz Hrvatske, predsjednica udruženja MOBBING iz Zagreba gdja Jadranka Apostolovski savjetuje da se što više JAVNO prièa o mobbingovanju, o moberima i o žrtvama mobbinga. To se pokazalo kao najefikasnija metoda borbe protiv ovog zla, pa toj borbi svoj doprinos treba da daju u prvom redu žrtve mobinga i to na taj naèin što æe objelodanjivati svoje istinite prièe. Zato pozivam sve žrtve mobbinga da pošalju svoju prièu redakciji ove Brošure. Evo nekoliko takvih prièa:
1. 1. Sluèaj dr Radojke Praštalo (objavljeno u REPORTERU 5.11.2002., PATRIOTU 24.4.2006-12.6.2006., 21.3.2005-25.4.2005., 4. 7. 2005., 11.7. 2005.)
Zašto sam ja postala žrtva mobbinga? Zato što sam se usuðivala da kažem svoje mišljenje, da kritikujem štetne i nezakonite rabote, što sam željela da Elektrotehnièki fakultet (ETF) u Banjaluci napreduje i razvija se a ne da nakon 47 godina postojanja ima samo 10 svojih profesora (za razliku od niškog ETF koji je samo 1 godinu stariji a ima 76 svojih profesora!), ni jednu licenciranu laboratoriju za mjerenja i sl. i zato što sam bila žena u struci koju su muškarci sebi neopravdano prisvojili! Takoðer krov prokišnjava, kabineti nemaju ni roletne ni zavjese, a i poslije Savanoviæevih i Božiæevih „graðevinskih poduhvata“ ni prozori se ne mogu otvoriti bez merdevina, pa nam je temperatura u kabinetima veæ poslije 1. maja i do 500C! Kolovoðe mobbinga nadamnom su dr Aleksandar Iliškoviæ, dr Branko Dokiæ, dr Milorad Božiæ, dr Jelenko Vlajiæ a pomažu ih dr Ðemal Koloniæ, dr Slavko Mariæ, dr Petar Mariæ, sekretar Marko Ninkoviæ i drugi poslušnici. Sve to tolerišu svi dosadašnjui rektori i ministri obrazovanja. Ministri obrazovanja se umjesto obrazovanjem i prosvjetom bave- graðevinarstvom! Pogodite ZAŠTO!? Naime, obnavljaju stare škole i grade nove iako nema djece koja bi u njih išla, pa se jedna po jedna zatvaraju. Da stvar bude gora, ministar Kasipoviæ je u PRESS-u od 28 marta 2008. izjavio: „ Ovo je velik dan za Ministarstvo prosvjete i kulture, jer æe konaèno biti rješeno pitanje izgradnje nekoliko škola u RS.“(!!??) Zar je ovo najveæi (i jedini) „uspjeh“ njegovog ministarstva?! U najnovije vrijeme (2009/10) mojim moberima su se prikljuèili još i novi: sekretar Željko Radanoviæ i rektor Stanko Staniæ, gdje prvi falsifikuje zapisnik sa NNV-a ETFa na moju štetu (vjerovatno po neèijem nalogu jer ne vjerujem da bi on sam tako nešto preduzeo), a drugi je nagovorio Upravni odbor Univerziteta da traži od NNVa ETFa da raspiše PROTIVZAKONIT konkurs umjesto da je tražio da okonèa NA ZAKONIT NAÈIN PRETHODNA TRI KONKURSA vezana za istu stvar. Istovremeno se vrši stravièan pritisak na Vrhovni sud da ne rješava REVIZIJU po mom predmetu veæ da je drži u fijoci veæ 17 mjeseci, u èemu imaju uspjeha! Da sam se uvukla u “mišju rupu” kao svi ostali sa ETF-a, smatrala bih se odgovornom za ovo tragièno stanje i na ETF-u i u državi, jer bih time podržavala ovo zlo, a tada “NE BIH VIŠE MOGLA DA POŠTUJEM SEBE”, kao što reèe naš veliki Meša. Tako ovaj “krst” koji zbog toga nosim i zulum koji trpim je cijena koju moram platiti za taj i takav moj stav. U vezi s tim citirali bih još Ajnštajna: “ Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne preduzimaju”. Meni je zadovoljstvo i èast da ne spadam niti u jedne niti u druge! Ja trpim trajan i brutalan mobbing od 1990. kad je dekan postao Branko Dokiæ, nastavljajuæi nadamnom teror po naredjenu njegovog apsolutnog šefa Aleksandra Iliškoviæa, koji je za vrijeme svog dekanskog mandata od 1982 do 1986. na meni sprovodio teror kojim je imao namjeru da me otjera sa ETFa, ali nije uspio. Meðutim, on još nikad od toga nije odustao, iako je veæ nekoliko godina u penziji! Dokiæ je bio dekan pet (!!??) mandata, a poslije sebe za dekana je namjestio opet Iliškoviæa. Ja sam uspjela nekako da nagovorim kolektiv kom je takoðer bio “pun kofer” Iliškoviæevog terora, da mu ne produže mandat. Meðutim, kontinuitet zla se održao i za vrijeme tri naredna mandata kad je dekan bio Milorada Božiæa, kog je Aleksandar Iliškoviæ prethodno potkupio novcem fakulteta da dalje nastavi teror nadamnom i taj teror još i danas (2009.) traje, a grupa koja ga u kontinuitetu sprovodi je poprimila karakter neformalnog zloèinaèkog udruženja (u skladu sa terminologijom Kriviènog zakona RS), koje djeluje u kontinuitetu skoro 20 godina! Njihov teror nadamnom se sastoji u sljedeæem: onemoguæavanje napredovanja bez obzira na ispunjavanje svih uslova, spletkarenja u svrhu opstrukcije u napredovanju, šikaniranje, omalovažavanje mog rada bez obzira na objektivno priznate rezultate, ukidanje mog predmeta pa opet vraæanje istog, dodjeljivanje mojih predmeta vojnom penzioneru iz Beograda koji dolazi jednom godišnje bez obzira na Bolonjski proces bez obzira što su ga studenti ocijenili izrazito lošom ocjenom (6.05), nedozvoljavanje da diskutujem na NNVu, oduzimanje mi rijeèi i istjerivanje napolje sa sjednice NNVa, špijuniranje onoga što sam izjavila u medijima, i neobezbjeðivanje legalnosti mog statusa i potpisa na fakultetu, spreèavanje u odlasku na konferencije, onemoguæavanje uèešæa u projektima i bavljenju nauènim radom, nedodjeljivanje stalnog asistenta, oduzimanje nastave (bez obzira na ocjene studenata 8.6, 9.25) itd, itd. Tako ja i danas, iako je dekan sada Petar Mariæ, koji nastavlja taj njihov teror nadamnom time što ništa ne preduzima da se situacija normalizira, tj. trpim i dalje mobbing.… Još dolazim svaki dan na posao, a ne radim ništa u struci jer su me potpuno blokirali- što predstavlja isti onaj teror kojem su bili poèetkom ovog rata izvrgnuti pripadnci manjiskih naroda na prostorima veæeg dijela bivše Jugoslavije! Da bih ipak opravdala platu koju primam i da ne poludim (što predstavlja tzv. samopomoæ), angažovala sam se u NVO sektoru sa ciljem da se ovako tragièna situacija u državi popravi, kad veæ ne mogu da doprinesem kroz struku, jer su me moberi savršeno blokirali i onemoguæili u tome, te mi potpuno upropastili karijeru, zdravlje i život. Osim mobbinga na radnom mjestu, trpim još i užasan „mobbing“ pravosudnih institucija, tj korumpiranih i neprofesionalnih sudija Blagoje Dragosavljeviæa, Mirjane Raosavljeiæ, Drage Turkeša i Ljiljane Bošnjak-Glizijan, tužioca Živane Bajiæ i financijskog vještaka Miodraga Zeljkoviæa. Oni su svojim nesavjesnim „radom“ omoguæila da mobbing nadamnom još uvijek traje…. Sad se samo po sebi nameæe pitanje: Kako sa ovakvim pravosuðem u EU? Što reæi nakon toga osim sa velikom zabrinutišæu i tugom zapitati se: „PA ZAR NETKO MOŽE VJEROVATI DA ÆE BiH, SA TAKVIM PRAVOSUÐEM, IKAD BITI PRIMLJENA U EU i da li æe takva RS i BH UOPÆE MOÆI OPSTATI?“ Ovo pitam iz razloga što se POŠTIVANJE ZAKONA smatra MINIMUMOM MORALA, a opæe je poznato da DRUŠTVO BEZ MORALA NE MOŽE OPSTATI. Pogotovo ne može ono koje nema niti taj MINIMUM MORALA iskazan kroz POŠTIVANJE ZAKONA! A kod nas ZAKONE NE POŠTUJU ÈAK NIT SUDIJE i TUŽIOCI (možda ne baš svi, ali ovi gore Spomenuti sigurno ne poštuju) koji bi trebalo da po njima sude, što je vidljivo iz njihovih PRESUDA i iz situacije na terenu. Do sada sam se obraæala 50-ak puta na razne adrese: Savjetu Elektrotehnièkog fakulteta više puta; Prodekanu, dekanu, sekretaru i NNV-u ETF Banjaluka više puta; Kadroviku SDS 1993/4. god. dr Marku Raièeviæu; Prosvjetnom inspektorima Keleèeviæu i Milenku Lužajiæu; Univerzitetu i rektorima Mirjaniæu i Staniæu mnogo puta; Inspekciji rada; Ministarstvu obrazovanja (mnogo puta);. Inspektoru za visoko obrazovanje Laganinu više puta i inspektoru Radmili Pejiæ; Predsjednici Biljani Plavšiæ; premijeru Miloradu Dodiku; premijeru Mladenu Ivaniæu; premijeru Peri Bukejloviæu, OHR-u (više puta); OEBS-u dva puta; Transparency international (više puta); Helsinškom odboru za ljudska prava; Ombudsmanu (dobila preporuku da se obratim sudu);. Domu za ljudska prava; Paddy Ashedown-u lièno; Odboru za ljudska prava Parlamentarne skupštine BH, Odboru za prosvjetu NSRS; SIPI, Centru za humanu politiku Doboj (Dejanoviæu); Revizoru; Krivièna prijava tužilaštvu Banjaluka- Živana Bajiæ odbila!; TUŽBA (RS 2494/03 od 26. 9. 2003. odbijena 2008.); Žalba Okružnom sudu u Banjaluci. Odbijena!; Revizija Vrhovnom sudu RS; TUŽBA Vrhovnom sudu -upravni spor zbog æutanja administracije; Žalba Visokom sudskom savjetu; Žalba APELACIONOM SUDU B&H;. Gender Centru RS; Tužilaštvu BH; OHRu- Inzko), itd., ali sve je uzalud: NITKO NE RADI SVOJ POSAO iako svi primaju pozamašne plate! Dokaz za to je: izmjenjuju se dekani, rektori, sekretari (pravnici!), prosvjetni inspektori, ministri prosvjete, premijeri, NSRS, predsjednici sudova, tužioci, itd- a mobbing nadamnom stalno ostaje i traje ! Ništa nije uradilo ni pravosuðe, koje je nesposobno, neuko, korumpirano i radi po direktivi politike! Sudije Blagoja Dragosavljeviæ, Mirjana Raosavljeiæ, Drago Turkeš i Ljiljana Bošnjak-Glizijan i tužilac Živana Baji æ nisu u stanju èak niti da uðu u meritum spora! Doduše, jedino je Blagoja Dragosavljeviæ „nešto uradio“, ali nažalost u svrhu nepravde a ne pravde! Naime, on je dosudio da ja platim skoro 2000 KM advokatskih troškova Branku Dokiæu za odbranu od mene iako on mene mobbinguje veæ 20 godina, a ne ja njega! Pa to je prava „zemlja Budalija“ u kojoj je sve obrnuto nego bi trebalo biti! Ako su svi takvi kao ovi ovdje pobrojani onda zaista nije èudo što je premijer RS Milorad Dodik nedavno izjavio: „Tužioci i sudije u BH su obiène jajare koji se ne usuðuju èak niti da rade svoj posao!“ Potpuno sam saglasna sa ovom tvrdnjom, a moje žalosno iskustvo dokazuje da je ona taèna! Zbog svega ovog sam oboljela od raznih bolesti u èijoj osnovi je stres (kancer, aritmija, angina pectoris, fantomska astma, depresija itd) pa sam zadnjih nekoliko godina stalno pod sedativima. Ipak, ne odustajem, jer „Za pravdu se treba boriti èak i kad je beznadežno“, kao što reèe filozof Kestler. Osim toga, kad bih posustala u toj borbi, uèinila bih uslugu svim mojim moberima: Aleksandar Iliškoviæ, Branko Dokiæ, Milorad Božiæ, Marko Ninkoviæ, Živana Bajiæ, Petar Mariæ, Blagoja Dragosavljeviæ, Mirjana Raosavljeviæ, Drago Turkeš, Ljiljana Bošnjak Glizijan, Milenko Lužajiæ, Radmila Pejiæ, Dragoljub Mirjaniæ itd itd. tj. i SVI DRUGI KOJIMA SAM SE OBRAÆALA ZA POMOÆ a oni su se na to oglušili i time podržavali mobere i svi oni koji su sjedili na funkcijama sa kojih su mogli i morali sprijeèiti ovaj teror nadamnom, a njegove vinovnike odstraniti sa funkcija i iz javnog života i kazniti, što njima nije bilo ni na kraj pameti da bi to morali uraditi!. Radmila Pejiæ, glavni (!!??) prosvjetni inspektor je pred èitavom javnošæu RS u emisiji AMPLITUDA krajem 2007. godine obeæala da æe riješiti moj sluèaj, da bi mi tek 15. 5. 2009. poslala OBAVIJEST- da prosvjetna inspekcija NIJE NADLEŽNA! A ja se sad opravdano pitam: Kako to da prosvjetna inspekcija nije nadležna za kršenja zakona i konvencija u prosvjetnoj instituciji? Fakultet je valjda prosvjetna institucija a ne trgovaèko društvo! Eto do kakvih apsurda su nas doveli takvi kao što je Radmila Pejiæ! Toliko o savjesnosti, profesionalnosti i „efikasnosti“ prosvjetnih inspektora i njihove šefice.
2. Sluèaj dr Milana Štrpca (Objavljeno u PATRIOTU 24.4.2006-12.6.2006.):
Dr Milan Štrbac, èlan UPINRRS je izgubio život u 42. godini zbog višegodišnjeg mobbinga nad njim. Dr Štrbac je bio èlan UPINRRS i nama je saopštio velik dio svojih nevolja, od èega je nešto ušlo u naš feljton koji smo objavili u listu PATRIOT. Ovdje dodajemo još i to da nam je dr Strbac priznao da je èesto bio gladan jer nije u radnom odnosu, a svaku marku koju je eventualno zaradio, ostavljao bi za kredit za stan, da mu ga moberi ne otmu, jer su to namjerili. Èesto su ga privatni fakulteti beskurpulozno obmanjivali i iskorištavali na taj naèin što su ga angažovali, a kad je on odradio posao, NISU MU TO PLAÆALI. Zbog svega toga je bio utuèen, apatièan, izgladnjeo i mršav kao kostur…, pa nije nikakvo èudo što mu je srce otkazalo. Inaèe, medicina tvrdi da je mobbing kontinualan stres najgore moguæe vrste i da dovodi do psiho-fizièkih oboljevanja koje èesto završavaju smræu, kao u sluèaju dr Štrpca. Nakon njegove smrti, UPINRRS je sve podatke koje je imalo dostavilo MUPu RS i rodbini pokojnog dr Štrpca u nadi da æe netko od njih izvršiti svoju obavezu i pokrenuti istragu…. Ali nije, pa su egzekutori bili nagraðeni za ovo zlodjelo Štrpèevim stanom, umjesto da su bili adekvatno kažnjeni! Iz ovog, nažalost, proizlazi veoma opasan zakljuèak za društvo i državu, a to je da se zloèin isplati! U ovoj državi nije bilo NIKOGA ko bi mu pomogao. Udruženje prosvjetnih i nauènih radnika RS (UPINRRS) je bar uzelo njegovu IZJAVU i koristilo je u sklopu feljtona koji je na temu korupcije i kriminala na Univerzitetu izlazio u listu PATRIOT. Evo podataka iz te izjave: Milan Štrbac je doktorirtao 1997. godine na Fakultetu za fizièku kulturu u Novom Sadu. Ima sedam objavljenih nauènih radova na medjunarodnim simpozijima, ali još ni do danas (2006.) nije dobio zvanje docenta, iako ima pozitivan referat iz 1999. od komisije imenovane na Nastavno-nauènom vijeæu Filozofskog fakulteta u Banjaluci, i iako se radi o izrazito deficitarnom kadru. Bez obzira na to, 28. 2. 2005. dr Štrbac dobija otkaz od Rajka Gnjate, dekana PMFa (“struènjaka” za geografiju srpskih zemalja!), sa obrazloženjem: “ Odluka o otkazu ugovora o radu iz ekonomskih, tehnièkih i organizacionih razloga..“. Razlog za otkaz nije bilo ukidanje predmeta na bazi nekog zakona, jer Savjet PMFa nije htio da, na zahtjev ošteæenog, ispostavi odluku o eventualnom zakonskom ukidanju predmeta, veæ su to bile kriminalne mešetarije koje je osmislio dekan Rajko Gnjato da bi se dokopao Štrpèevog troiposobnog stana. Naime, dr Štrbac, kao deficitaran kadar je 2001. godine dobio od Grada Banjaluka odobrenje za rješavanje iskljuèivo SVOG stambenog problema nadogradnjom mansardnog stana u ul. Relje Krilatice br. 19. Pošto je Gnjato tada istovremeno bio i prorektor kod rektora Mirjaniæa, oni su zajedno onemoguæili da Štrbac dobije posao na Fakultetu za fizièku kulturu i sport u Banjaluci nakon što je dobio otkaz na PMF-u, iako taj fakultet pati od nestašice kadra. Na tom Fakultetu rade ljudi koji su u poznim godinama, na razne sumnjive naèine, okitili se potrebnim titulama i zvanjima (npr. Vidosav Loliæ o validnosti èijih diploma je pisala i štampa, zatim Simo Vukoviæ koji specijalizirao na pravnom fakultetu, a magistarskog niti nema itd.). Ovom “operacijom” Gnjato je uspio da onemoguæi dr Štrpcu da radi, zaradjuje i otplaæuje hipotekarni kredit u iznosu od 473 KM mjeseèno koji je podigao za nadogradnju mansardnog stana, te ga tako pokušali prisilti da odustane od stana. U medjuvremenu da bi se njegove kriminalne radnje zamaskirale, Gnjato je uspio isposlovati kod gradonaèelnika Davidoviæa da njemu dodijeli stan Ljiljane Radovanoviæ Vasojeviæ (koja nije bila stambeno nezbrinuta), a njoj je vjerovatno privremeno dodijeljen stan oduzet od dr Štrpca, dok on ili nekud ne ode, ili ne poludi ili (ne dao Bog !) umre, sa èime oni raèunaju, što ne bi bilo èudno s obzirom na zulum kojem su ga izvrgli. Èinjenica da tip kao što je Gnjato (sa vizijama “struènjaka” za geografiju srpskih zemalja!) je glavni pretendent na mjesto rektora Univerziteta u Banjaluci, ukoliko Mirjaniæ bude morao odstupiti, govori sama za sebe u kakav teatar apsurda se pretvorio banjaluèki univerzitet u zadnjih 14 godina! Nažalost, ništa manji teatar apsurda nije ni Republika Srpska u kojoj ne postoji niti jedna institucija koja bi zaštitila dr Štrpca od ovakvog terora i kršenja njegovih osnovnih ljudskih prava! Situacija na Filozofskom fakultetu. Niko od zaposlenih na ovom fakultetu nije se usudio da nešto kaže o kriminalu i korupciji na ovom fakultetu (kad je UPINRRS tražilo podatke za svoj feljton), a sigurno je da je ima jer na tom fakultetu takodjer vlada èudna kadrovska “suša” (prema zvaniènom izvještaju Ministarstva za obrazovanje od 115 angažovanih profesora samo 33 su stalnozaposleni), a do nje ne bi došlo da godinama i desetljeæima nije bilo kriminala, korupcije, rastjerivanja kadra i sl. Upravo zbog te “suše” veæina stalnozaposlenih ima mnogo honorarnih predmeta, pa zato šute o kriminalu i korupciji da to ne bi izgubili. Znaèi, opet se lièni interesi stavljaju iznad opštih, što je širokorasprostranjena pojava u visokom obrazovanju RS, a nažalost i u drugim institucijama RS. Ako se taj trend nastavi, a k tome još doda i nerad pravosudja, RS neminovno mora propasti, jer država u kojoj ne postoji ni minimum morala (a poštivanje zakona je minimum morala) mora propasti. To je najbolje na svojoj koži osjetio dr Milan Štrbac, koji je na tom Fakultetu predavao Metodiku fizièkog vaspitanja. Kad je vidio da ga vjeèiti dekan Drago Brankoviæ uspješno opstruiše u napredovanju i èak na to mjesto prima nekoga sa manje odgovarajuæim referencama nego što su njegove, bio je prisiljen da predje na PMF. Milanu Štrpcu je èak na Filozofskom fakultetu bila odredjena i komisija za pisanje referata za taj predmet RJEŠENJE br. 469/99od 13. 7. 1999. koja je napisala pozitivan referat. Medjutim, taj referat je IGNORISAN, a na mjestu nastavnika za taj predmet postavljena je na bazi klijentelizma i korupcije neki Berar iz Kikinde (koji nikad nije radio na fakultetu), da bi to mjesto saèuvao za vladinog funkcionera Proku Dragosavljeviæa dok on ne doktorira! A taj Proko je poslije obezbijedio i mjesto na Filozofskom fakultetu svom bratu što predstavlja ortodoksni primjer nepotizma! Da situacija po pitanju korupcije nije na ovom fakulktetu ništa bolja nego na ostalima dokazuju i rezultati istraživanja NVO Transparency International, prema èijim rezultatima je korupcija na Filozofskom fakultetu u Banjaluci èak najveæa! U junu 2006. dr Strbac je došao sav unezvjeren na ETF kod dr R. Praštalo, èlana UPINRRS i pitao što da radi, jer mu Gnjato prijeti da æe ga ubiti. Neposredno prije toga sreli su se na parkingu PMFa i Gnjato je trèao za njim psujuæi mu majku i vièuæi mu da æe ga ubiti. Dr Praštalo mu je savjetovala da pismeno zatraži zaštitu od CJB BL , što je on i uradio. Napisao je IZJAVU i odnio je u CJB. Tom prilikom Dr Štrbac je izjavio: „Gnjati (dr Rajko Gnjato dekan PMFa) nije dosta što me je lišio i posla i stana, te me ostavio gladnog i zdravstveno i socijalno nezbrinutog, veæ još hoæe i da me ubije !“ Evo teksta te Izjave: Dr Milan Štrbac, Relje Krilatice 19/18a, Banjaluka 9. jun 2006. Predmet: IZJAVA o incidentu CJB-u Banjaluka I Z J A V A Dana 9. 6. 2006. oko 8 00 došao sam na PMF sa namjerom da na protokol predam MOLBU (br. 902/06) u vezi spora koji vodim sa PMF zbog nezakonitog otkaza koji sam dobio prije godinu dana. Pri izlasku iz zgrade na parkingu sam sreo dekana PMFa Rajka Gnjatu koji me napao najprije verbalno, tj psovkama koje se koriste samo u krugovima koèijaša (“jebem ti majku”, “gubi se odavde”, “ govno jedno” itd.), a zatim potrèao prema meni vièuæi ” sad æu te izmlatiti”, “ ubiæu te, gade jedan”! Bio sam zaprepašten i jedva sam se spasio od razjarenog Gnjate! Odmah sam otišao kod predstavnice UPINRRS (to je jedino mjesto na kom mogu zatražiti ikakvu pomoæ u tom smislu). Pretpostavio sam da je iz Gnjate taj bijes prokuljao iz razloga što sam podatke o njegovim kriminalnim radnjama, a vezanim za moj sluèaj, dostavio UPINRRSu, a oni ih objavili ovih dana u medijima. Nadam se da æete mi pružiti adekvatnu zaštitu, kako od Gnjate, tako i od “igraèa” iz njegovog kriminalnog tima, na èemu vam se zahvaljujem Sa poštovanjem i zahvalnoišèu dr Milan Štrbac Dr Milanu Štrpcu NITKO iz vlasti RS nije htio da pomogne i on je jednog dana 2006. godine naðen mrtav u podstanarskom stanu. Umro je od posljedica brutalnog mobbinga i apsolutne nebrige i nerada institucija države da ga žaštiti od terora gore pomenutih pojedinaca- mobera! Otkazalo mu je srce u 42. godini života, njemu koji je bio doktor fizièkog vaspitanja…. Napomena UPINRRSa: Krajnje vrijeme je da bar sudovi poènu štititi ljudska prava graðana RS, kad to nikako ne rade ostale institucije države. Ako neæe ni oni, prijeti nam izumiranje, jer kad DOKTORI NAUKA umiru od gladi i mobbinga, možete li zamisliti kako li je onda tek onom narodu koji nema doktorat!?
3. Sluèaj dr Božidara Radanoviæa (objavljeno u PATRIOTu 27.6.2005., 21.3.2005.-25.4.2005, u REPORTERu 16/12)
Dr Božidar Radanoviæ je objavio tekstove u PATRIOT-u 21.3.2005-25.4.2005. i REPORTERU 16/12, gdje je iznio èitavu genezu svoje golgote. Medjutim, s obzirom da se to sve još uvijek nalazi na nedjelotvornom i korumpiranom sudu, namnožilo se još materijala o kome bi javnost trebala biti informisana. Jer, ova golgota se ne tièe samo dr Radanoviæa, kao što bi veæina stanovnika naše zemlje napreèac zakljuèila. Ona se tièe sviju nas jer svakoga, veæ sutra, može snaæi ista ova golgota, a mnoge je veæ i snašla. Pitamo se kako je ovako nešto uopšte moguæe? Moguæe je zato što ima premalo onih koji se bore protiv ovog zla. Veæina ih èeka da to uradi neko drugi. A mnogi naprosto “žmure” kao da se to njih ne tièe. Pogotovo prilikom glasanja na izborima! Tamo svaki put ponovo glasaju za iste one koji su na funkcijama veæ godinama i desetljeæima i koji su u svoju kriminalnu mrežu uvezali i kompletno pravosudje. To bez ikakve sumnje dokazuje i ova samo jedna opisana golgota.. Evo što je objavio u novinama dr Radanoviæ: “Akademija likovnih umjetnosti u Trebinju, koja pripada Univerzitetu u Istoènom Sarajevu raspisala je javni konkurs u „Glasu Srpskom“ (br. 9948 od 6.12.2002. ) za zasnivanje radnog odnosa na neodreðeno vrijeme, sa punom normom èasova, za radno mjesto nastavnika za predmet PEDAGOGIJA I METODIKA LIKOVNOG VASPITANjA. Kada sam saznao za navedeni konkurs, obratio sam se sekretaru ALU, Ranku Peroviæu, profesoru Marksizma i socijalistièkog samoupravljanja i v.d. dekanu mr Mirku Toljiæu, profesoru istorije umjetnosti i grafike radi dogovora o mojoj želji i namjeri da konkurišem za gore navedeno radno mjesto. Tim povodom sam se nekoliko puta sastao sa v.d. dekanom Toljiæem i uredno predao svoja dokumenta. Mirko Toljiæ je bio zadovoljan, èak oduševljen što æe se osloboditi gostujuæeg profesora iz Nikšiæa i tako umanjiti troškove Fakultetu. Tom prilikom smo se dogovorili da poènem raditi u februaru. Ja sam tada radio u Gimnaziji „Jovan Duèiæ“ u Trebinju, i trebao sam regulisati raskid radnog odnosa sa njima na regularan naèin, što sam i uèinio, pa su oni odmah raspisali konkurs za popunu tog radnog mjesta. Kad sam se, u skladu sa dogovorom javio u februaru, dekan Toljiæ mi je saopštio da rektor univerziteta u Istoènom Sarajevu ne dozvoljava (!!??) da se provede konkurs i èak ga je u aprilu i poništio, a mene su prevarili i ostavili na ulici!! Na svu sreæu tada sam ušao u 65. godinu života, pa sam na brzinu poèeo da sredjujem dokumente za penziju, iako sam imao samo 35 godina staža, a po Zakonu o univerzitetu mogao sam raditi još 3 godine, tim više što je moja struka deficitarna. Eto tako gostujuæi dekan iz Nikšiæa rastjeruje domaæi kadar iz Trebinja! Neka mu bud na èast i zadovoljstvo, a pogotovo onima koji su mu to omoguæili! Od prvog prijavljivanja na konkurs 2003. god, prijavljivao sam se još dva puta, ali su svi konkursi ostali zakonski neokonèani i garnirani obiljem kriminalnih mešetarija i ujudurmi. A kako bi i mogli biti zakonski okonèani kad je na èelu Akademije likovnih umjetnosti èovjek iz Nikšiæa, tj iz druge države koji tu èinjenicu obilati koristi u smislu imuniteta, što mu omoguæuje da se nekažnjeno bavi svim vrstama kriminalnih mešetareija bez ikakvih sankcija. Jer tada kad bi trebao da za to odgovara, on je tada gradjanin druge države, na što se i poziva! Naravno, nije samo on ukljuèen u ove kriminalne mešetarske radnje. U tome su mu, bilo èinjenjem, bilo neèinjenjem onog što su po svojoj funkciji morali uèiniti, obilato pomagali dr Radojica Jojiæ, dr Vladimir Kosiæ, dr Mitar Novakoviæ i drugi. Vidjevši da svoje pravo ne mogu ostvariti na Univerzitetu u Istoènom Sarajevu, a još manje na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju na èelu koje je Toljiæ iz Nikšiæa, pozvao sam u pomoæ inspekciju za visoko obrazovanje RS 29.4.2004. g. i oni su poslali Milenka Lužajiæa. On je konstatovao kršenja Zakona o univerzitetu i ništa više! Da li je imao ili nije na raspolaganju i neki mehanizam za spreèavanje daljnjeg kršenja zakona i da li je mogao da prisili mešetara Toljiæa da poštuje važeæi zakon, ja ne znam, ali je èinjenica da se tako nešto nije desilo, a sam Lužajiæev nalaz nije nimalo zabrinuo ni Mirka Toljiæa ni njegove trabante! Isto je bilo i sa rektoratom Univerziteta u Istoènom Sarajevu tako da mi je sam rektor savjetovao da se obratim sudu. Nakon svega što sam dosad preživio na sudu, sumnjam u dobronamjernost ovog savjeta, jer mi on sada više lièi na dio SMIŠLJENE STRATEGIJE kako da me “skinu s vrata” i pošalju na put bez povratka. A naši sudovi su upravo put bez izlaza i povratka! Onaj ko bude ili ubaèen u njih ili sam tamo uðe, uskoro se naðe u pravoj obrtnoj petlji koja se vrti do unedogled, bez ikakve šanse da se zaustavi i okonèa! Sudija Vesna Ivkoviæ je do sada zakazivala pet puta roèište i pozivala svjedoke dr Radojicu Jojiæa, dr Mitra Novakoviæa, dr Slobodana Kojiæa i v.d. dekana Mirka Toljiæa, ali se oni nisu odazivali, iako je to njihova gradjanska dužnost. Na rasprave je dolazio jedino inspektor Milenko Lužajiæ koji je ostao pri svom iskazu da je kršen zakon. Osim toga, iz naèina na koji je Vesna Ivkoviæ vodila raspravu, bilo je oèigledno da je i ona ‘zavrbovana” i da je u službi onih koji imaju namjeru da me slome kako bih odustao od traženja svog prava. Kako drugaèije objasniti èinjenicu da nije uradila baš ništa u smislu privodjenje nesavjesnih svjedoka koji ne izvršavaju svoju gradjansku dužnost, a imala je mehanizme dato uradi? A o drugim elementima njene neobjektivnosti i neprofesionalnosti da i ne govorim! Kruna svega ovoga je, bez obzira na toliko mnogo argumenata, dokaza i mišljenja prosvjetnog inspektora i bez obzira na èinjenicu što nisu privedeni i saslušani svjedoci, “visoko profesionalni ” sudija Vesna Ivkoviæ je 5. 8. 2005. donijela presudu koja bi bila prava sramota za svaki iole normalan sud, za svaku iole normalnu državu i na kraju za svakog iole normalnog sudiju! Rješenju P174-04 je doneseno u korist ALU Trebinje (!!???), a u njemu se još odredjuje tužitelju Božidaru Radanovæu da plati sudske troškove u iznosu od 2000 KM, nakon èega se može žaliti Okružnom sudu! Da li ta Vesna Ivkoviæ ne zna èak niti toliko iz pravosudja da bi znala da se taksa za RADNE SPOROVE ne plaæa? Eto vidite koga nam je sve Ešdaun uvalio u pravosudje! Ne možemo a da se ne upitamo ZAR SVAKO U OVOJ DRŽAVI KO SE USUDI TRAŽITI SVOJE PRAVO, KOJE MU PRIPADA PO ZAKONIMA, USTAVU i MEDJUNARODNIM KONVENCIJAMA, BIVA OVAKO KAŽNJEN? Da li je tako na svim sudovima u RS ili samo kod sudije Vesne Ivkoviæ? Ako je tako na svim sudovima u RS, onda ih sve TREBA HITNO raspustiti i pustiti ljude da pravne sporove rješavaju “ toljagama”, a ako je tako samo kod sudije Vesne Ivkoviæ, onda treba nju HITNO smijeniti i poslati na biro za zapošljavanje da bi tamo našla novi posao na kom ne bi pravila tolike ogromne štete gradjanima RS i samoj državi. Ne mogu vjerovati da je Vesna Ivkoviæ baš toliko neuka. Da ipak nije u pitanju korupcija? Jer, Crna Gora je blizo Trebinju, a “kadrovi ” iz Crne Gore su našli uhljebljenje u Trebinju (primjer ALU) i tamo rastjeruju domaæi kadar, za što sigurno imaju neèiju podršku. Na ovakva razmišljanja podstakla me nedavna izjava jednog drugog Crnogorca, Nebojše Medojeviæa direktora Grupe za promjene, koji kaže: “ Tajkuni neæe biti procesuirani sve dok budu mogli plaæati svako svog sudiju, svog tužioca, svog ministra i svoje parlamentarce”. Izgleda da je i u RS tako.
4. Sluèaj dr Djuradja Davidoviæa (Objavljeno u PATRIOTU 24.4.2006-12.6.2006, 21.3.2005-25.4.2005., 26.12.2005.)
Još 2001. godine svojim dopisom Nastavno-nauènom vijeæu(NNV) Tehnološkog fakulteta dr Djuradj Davidoviæ se obratio rijeèima: ”U više navrata u zadnjih 5 godina na sastancima NNVa upozoravao sam na neprimjerena dešavanja na našem Fakultetu, ali ta ta moja upozorenja nisu uopšte bila evidentirana u zapisnicima, a zakljuèci koji su proizašli iz diskusija vezanih za ta upozorenja, nikad nisu provedeni..” Iz ovog se vidi da erozija Tehnološkog fakulteta traje veæ više od 15 godina i dešava se pod rukovodstvom Nedeljka Èegara i Radoslava Grujiæa, glavnih sljedbenika i poštovaoca rijeèi i ‘’djela’’rektora Mirjaniæa. Prvi je 10 godina dekan pa prodekan a zatim stalni predsjednik Savjeta fakulteta. Njegovo “dekanovanje” pod mentorstvom bivših šefova u struci i nauci braènog para Škundriæ, biæe upamæeno po velikom broju odbranjenih magistarskih i doktorskih radova.Voditelji i komisije za odbranu su unapred odreðene bez obzira o kojoj nauènoj oblasti se radi! Naime, komisije obavezno saèinjavaju braèni par Škundriæ, Èegar, katkad naravno i Mirjaniæ i rijetko još poneko od poslušnika. Radoslav Grujiæ je deset godina prvi zamjenik rektora (prorektor) najvjerniji sljedbenik Mirjaniæeve politike. Za nagradu postavljen je za dekana Tehnološkog fakulteta, poslije dugogodišnje Èegarove vladavine (valjda radi kontinuiteta u kriminalu) i pored prorektorske dužnosti i mnogih drugih funkcija koje mu donose pozamašne prihode. Grujiæ, odmah po zauzimanju vlasti, formira u okviru prehrambenog odsjeka novo usmjerenje na kome se angažuju novopeèeni doktori, aktuelni i bivši ministri i pomoænici ministara, aktuelni i bivši direktori, njegova supruga i drugi kvazikadar. Organizovana propaganda usmjerava najveæi broj studenata na smjer ‘’Kontrola namirnica’’ mada niko ne može objasniti studentima šta i gdje æe oni to raditi poslije završenog fakulteta. Prava je tragedija pogledati kako osakuæuju buduæe generacije koje æe uzaludno ovdje straæiti najbolje godine svog života u kojima su mogli, na nekom drugom mjestu, steæi znanje koje bi im omoguæilo egzistenciju. Ovako æe ih do kraja svog života morati izdržavati jadni roditelji, koji su se odricali svega samo da bi svojoj djeci omoguæili da studiraju i steknu diplomu. Na kraju su prevareni i obmanuti i jedni i drugi. Jer, umjesto da su njihova djeca sa univerziteta izašla osposobljena za samostalan život, njih je, bez obzira na njihove sposobnosti, potpuno onesposobio nesposoban kvazikadar sa univerziteta! Jedini koji se ovom svemu suprotstavio bioj je Dr Djuradj Davidoviæ, koji je zbog toga “ platio” izuzetno visoku cijenu trpeæi brutalni mobbing sve do istjerivanja sa radnog mjesta redovnog profesora Tehnološkog fakulteta! Dok stvari na Tehnološkom fakultetu od 1992 godine (od kad je rektor postao Dragoljub Mirjaniæ) nisu poèele da rapidno klize stranputicom kriminala, na Tehnološkom fakultetu se moglo napredovati na bazi svojih rezultata rada. Ne može se reæi da je baš sve bilo idilièno, ali ipak. U tom periodu svoja akademska zvanja, iskljuèivo na osnovu postignutih rezultata, sticao je i dr Djuradj Davidoviæ, te je tako legalno i legitimno dogurao do zvanja redovnog profesora na ovom Fakultetu. Medjutim, kad su kola Tehnološkog fakulteta, èijem osnivanju i stasavanju je on dao veliki doprinos, poèela da klize u provaliju, dr Davidoviæ nije mogao staviti glavu u pijesak, što se i od njega (kao i od ostalih) oèekivalo, veæ je pokušavao da kola zaustavi na nizbrdici. Ali, to ga je skupo koštalo!. Najprije su dekan i rektor smislili ujudurmu kako da ga struèno degradiraju, pa su mu potpuno nezakonito oduzeli zvanje redovnog profesora. To je uslijedilo odmah nakon njegovih pokušaja da osnuje Udruženje univerzitetakih profesora koje je trebalo da zaustavi eroziju Univerziteta u Banjaluci i svih njegovih fakulteta. Kad je kriminalizovana klika na èelu sa rektorom Mirjaniæem vidjela da ih u njihovim kriminalizovanim rabotama niko ne zaustavlja (inspekcioja na èelu sa Keleèeviæem uhvatila se u njihovo kriminalno kolo pa umjesto da ih suspenduje i kažnjava ona ih tapša po ramenu) osilila se do krajnjih granica. Ipak, dr Davidoviæ je osnovao drugo udruženje nakon što ga je rektor Mirjaniæ sprijeèio pri osnivanju prvog takvog udruženja. Da bi ga onemoguæili u njegovoj namjeri da pokuša spasiti posrnuli Univerzitet, rektor i njegova klika morali su posegnuti za mnogo perfidnijim mjerama. U tu svrhu su konstruisali i progurali kroz Narodnu skupštinu Dodatak Zakonu o visokom obrazovanju koji je imao jedan jedini cilj: da otjera ODMAH dr Davidoviæa u penziju. Upravo je zadivljujuæe sa koliko su preciznosti tu akciju izveli, prevodeæi žedne preko vode naivnog ministra Pecelja, ali takodjer i ništa manje naivne premijera, predsjednika RS i delegate Narodne skupštine, uprežuæi ih sve da vuku njihova kriminalna kola! I uspjeli su! Dr Djuradj Davidoviæ je odmah i jedini po tom novom zakonu dobio rješenje o penzionisanju i to odmah nakon objavljivanja ovog farsa- zakona u Sl. glasniku RS. Brzina je bila tolika da su Grujiæ i Mirjaniæ izgubili iz vida da osim tog Zakona postoje još neki zakoni koji su na snazi, a koji se odnose i na dr Davidoviæa, kao što bi se odnosili i na bilo kog drugog gradjanina RS. Medjutim, za njihov kriminal nema nikakvih prepreka, u što su se uvjerili u zadnjij 15 godina, pa æe i ove prepreke zaobiæi ili savladati. Jedini njihov problem je u tome što Udruženje prosvjetnih i nauènih radnika RS èiji je predsjednik dr Djuradj Davidoviæ ovim neæe biti ugašeno. Dr Davidoviæ je podnio i kriviènu prijavu i tužbu, ali sve je bilo uzalud jer pravosudni sistem u RS je u službi kriminalaca, a ne poštenih graðana, tako da još ni do danas (2009.) sudovi i tužilaštva nisu BAŠ NIŠTA ODRADILI, a pogotovo ne u skladu sa ZAKONIMA, koje bi trebali da štite i provode. Kao i svaki dugotrajni i brutalni mobbing, i ovaj je narušio zdravlje dr Davidoviæu tako da je doživio moždani udar, a financijska situacija koju trpi nikako nije dostojna univerzitetskog profesora, jednog od osnivaèa Univerziteta u Banjaluci…
5. Sluèaj prof. Dušana Stegiæa (objavljeno u PATRIOTU 4.7.2005., 11.7.2005., 16.1.2006., REPORTERU 31.1.2005-14.2.2005. i Nezavisnim novinama 26.11.2002.)
Naša zemlja je siromašna zemlja i ne raspolaže sa nikakvim drugim resursima osim ljudskim. Ako se i oni upropaste, neæe nam ništa više ostati. Zbog toga sam odluèio da javnost upoznam sa opštom sabotažom u ovom našem jedinom resursu i pozivam sve one koji mogu i na koji naèin doprinijeti da se ovo zlo zaustavi, da mi se prikljuèe. Jer, ministarstvom prosvjete rukovodi èovjek kom se objektivno ne bi smjele povjeriti na èuvanje niti dvije ovce, jer bi on obadvije straæio. A on tako diletantski upravlja sa jedinim resursom RS!!? Ja, Dušan Stegiæ poznajem Gojka Savanoviæa od 1964., kad sam bio nastavnik u Dubravama kod Gradiška, a Savanoviæ je nakon završenog zanata upisao vanredno Višu pedagošku školu u Kragujevcu, pa je u okviru obaveznog hospitovanja tu praksu izvodio kod mene, nastavnika fizike i tehnièkog obrazovanja na školi u Dubravama. Po završetku Više pedagoške škole u Kragujevcu Savanoviæ je radio na osnovnoj školi “Braæa Ribar “ (Bos. Gradiška) kao nastavnik tehnièkog obrazovanja, a tadašnji direktor što je u alkoholiziranom stanju dolazio na nastavu. Svojom upornošæu i taktiènošæmu direktor Kragulj ga je uspio privoliti da ode na lijeèenje od alkoholizma. Godine 1978. Savanoviæ dolazi na mjesto profesora kao nastavnik Osnova tehnike i proizvodnje u Gimnziju u Gradišci. U to vrijeme profesor fizike na ovoj Gimnaziji je bio Borivoje Jovanoviæ koji nipošto nije dozvoljavao Savanoviæu da drži predmet fiziku, za što je on pokušavao da se izbori. Odlaskom prof. Borivoja Jovanoviæa u penziju, Savanoviæ je preuzeo predmet fiziku iako tada nije imao diplomu profesora fizike, veæ samo navodno diplomu Pedagoške akademije za predmet OTIP, koja nije bila data na uvid niti je bila priložena u njegovom dosijeu. U vrijeme tadašnje reforme i ukidanja gimnazija, obrazuju se neki smjerovi u okviru usmjerenog obrazovanja, pa se formiraju tri smjera od kojih je jedan bio Smjer za elektrotehnièare. Savanoviæ je sebi pribavio pravo da predaje 6 struèinih predmeta na tom smjeru, bez ikakve odgovarajuæe kvalifikacije. Roditelji su zbog nekvaliteta nastave negodovali kod direktora Hadžialagiæ Hikmeta nakon èega je on zatražio od Gojka Savanoviæa na uvid njegovu diplomu. On je to izbjegavao uz razna kvaziobjašnjenja. Zbog toga ga je rukovodstvo Gimnazije pokušalo izbaciti sa posla, pa je on tužio Gimnaziju (1986.). U tom sudskom sporu, Savanoviæ je pribavio neku POTVRDU sa Elektrotehnièkog fakulteta u Sarajevu sa kojom je on uspio dobiti spor i ubijediti sudiju da mu prihvati potvrdu jer diplomu, navodno, još ne može dobiti iz nekih razloga. Nakon toga je vraæen na posao gdje je poèeo da predaje fiziku, jer se OTIP ukinuo, a umjesto njega se uvodi informatika. Nakon toga dolazi rat i njegov stranaèki angažman (predsjednik radikalne stranke), nakon èega DIPLOME VIŠE NISU BILE VAŽNE. Godine 1994. , po stranaèkom kljuèu, dolazi na mjesto direktora Gimnazije, koja je u meðuvremenu ponovo uspostavljena. Tada se, sa strankom u zaleðu, strahovito osilio i poèeo da šikanira i da se sveti svima onima koji ga nisu podržavali u njegovim kriminalnim i falsifikatorskim rabotama. U tom periodu je odstranio 9 konjukturnih profesora i na njihova mjesta doveo nove ljude sa sumnjivom kvalifikacijom. Iz nekih predmeta èak nije ni bilo nastave (engleski i latinski zbog otjerivanja profesora i nemoguænosti da se naðu drugi), pa je takve neverifikovane nastavnike i nastavu “ verifikovao” uz pomoæ tadašnjeg ministra Nenada Suziæa i “glavnokomandujuæih” iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda. Još gore što se desilo bilo je to da je enormno poveæao broj zaposlenih u opštim službama, kako bi imao što više pristalica (14 èistaèica, 3 bibliotekara, 6 personalnih službenika itd), tako da je odnos broja profesor: neprofesor sa 4: 1 iz predratnog perioda, spao skoro na 1: 1! Zahvaljujuæi tome, bilo mu je moguæe da vrši razne kriminalne radnje bez ikakve opasnosti od posljedica, što je on obilato koristio, o èemu postoji validna dokumentacija. To se sve može provjeriti ako struèna i objektivna komisija izvrši kontrolu poslovanja Gimnazije u Gradišci i Ministarstva za obrazovannje RS u vrijeme njegovog “šefovanja”, na jednom i drugom mjestu. Sukob izmeðu mene i Gojka Savanoviæa poèinje negdje 1994. dolaskom Savanoviæa na mjesto direktora Gimnazije, po stranaèkom kljuèu, gdje ga je postavio SDS kao predsjednika Radikalne stranke u Gradišci (sa kojom je SDS bio u neslužbenoj koaliciji). Ja sam tada radio na Srednjoj struènoj i tehnièkoj školi u Bos. Gradišci, a bio sam i predsjednik opštinskog odbora sindikata obrazovanja nauke i kulture (ONK) i èlan republièkog ONK. Sukob je nastao zbog Savanoviæevog autokratskog ponašanja kad se, ojaèan sa vladajuæom strankom u zaleðu, toliko osilio da je ZABRANIO RAD SINDIKATA u Gimnaziji. Pošto sam ja, kao sindikalni funkcioner, morao zaštiti interese sindikata i njegovih èlanova, nužno je došlo do sukoba izmedju mene i Savanovæa zbog njegove samovolje. Od tada pa do danas, gdje god da se pojavim, trpim teror i odmazdu od strane Gojka Savanoviæa.! Nikako da “okajem grijehove”! Mnogo sam razmišljao o tome, a naroèito otkad sam dobio otkaz, pa mi je pala na pamet i ona Vibova:”On bi želio da vidi moj kraj, jer ja znam njegov poèetak”. Meðutim, postoji još nešto. Djelomièno objašnjenje za takvo Savanoviæevo ponašanje našao sam u struènoj literaturi psihijatra dr Jovana Mariæa i još nekih nauènika koji su se bavili patopsihologijom našeg stanovnišva. Oni kažu da su to psihopatološke pojave koje vuku porijeklo iz dinarskog naslijeða. Tradicionalna autoritarna sklonost je da netko poštuje samo onu normu koju je sam postavio, dok mu zakonska norma služi za ukras. Problem je što su sve naše (kvazi)elite u koje spada i Savanoviæ nastajale iz ratova, a znamo iz kojih krajeva su porijeklom. Takve “elite”, voðene mentalitetom nasilja, nepoštovanja zakona, sticanja imovine bez rada, nameæu takvo ponašanje i èitavom društvu. Prva odmazda koju je Savanoviæ preduzeo protiv mene zato što sam savjesno vršio moju sindikalnu funkciju, a što se nije uklapalo u njegove sitnosopstvenièke kalkulacije, je bilo oduzimanje opštinskog priznanja za opšti doprinos razvoju opštine Gradiška, koje sam ja trebao primiti, a što je veæ bilo objavljeno u sredstvima javnog informisanja. Èak me je i predsjednik opštine dr Petar Daniloviæ veæ bio pozvao da preuzmem to priznanje. U tom trenutku uskoèio je Savanoviæ i sve razvalio, kako bi me kaznio za “neposlušnost”. Druga odmazda desila se u septembru 2001. kad je po njegovom naredjenju direktor Srednje struène i tehnièke škole u Gradišci, Dragan Matavulj, uruèio mi otkaz sa obrazloženjem da nisam verifikovan za izvoðenje nastave na predmetu Raèunarstvo i informatika, s obzirom da ima diplomu Proizvodno-tehnièkog obrazovanja sa Pedagoškog fakultetu u Rijeci (kakvu diplomu ima i sam Gojko Savanoviæ a sa njom se dokopao èak zvanja vanrednog profesora na Elektrotehnièkom fakultetu u Banjaluci, samo Bog zna kako!!?), iako sam u okviru tog studija polagao predmet INFORMATIKA, a kasnije sam još na ETF u Banjaluci dobio dva certifikata za inoviranje znanja iz raèunarstva i informatike, kao što su u tom periodu radili i svi drugi nastavnici Tehnièkog obrazovanja od kojih veæina na pedagoškoj akademiji nije nikad ni slušala predmete iz ove oblasti, za razliku od mene koji jesam. Pri tom treba napomenuti da sam ja predavao predmet Raèunarstvo i informatika od njegovog uvoðenja u srednje škole (1993) pa do otkaza 2001.god. i to vrlo uspješno, što je konstatovala i komisija za verifikaciju mog rada i da u tom periodu niko nije nikad postavio nikakvu primjedbu, što nije smetalo Gojku Savanoviæu da realizira meni otkaz, dok je sve one druge, sa manjom i neodgovarajuæom kvalifikacijom, ostavio! Treæa odmazda se desila u okviru PHARE programa. Naime, meðunarodna zajednica je instalirala PHARE VET program sa ciljem reformisanja srednjeg struènog obrazovanja. Sindikat obrazovanja nauke i kulture (ONK) je kao predstavnika u tom programu delegirao mene, jer sam ja i dalje veoma aktivan u Savezu sindikata, bez obzira što zbog svog savjesnog rada u ovoj organizaciji trpim dugogodišnji i teror i odmazde od strane Gojka Savanoviæa. Sam Gojko Savanoviæ je takoðer ušao u taj tim kao direktor Gimnazije, jer ga je tu bukvalno “utrpao” prethodni ministar Nenad Suziæ, iako je van pameti da on bude uèesnik reformi srednjeg struènog obrazovanja kao profesor Gimnazije, koja nije struèna veæ opšteobrazovna škola. Ali, u ovoj našoj “nedoðiji” sve što je van pameti je normalno! To što nije imao nikakve ingerencije u pogledu mene, niju mu smetalo da po dolasku na funkciju ministra zahtjeva od rukovodstva PHARE programa da me odmah iskljuèe iz ovog programa. Prvi put mu to nije uspjelo, ali nije ni odustao, da bi mu to u toku 2002. pošlo za rukom. Naime, na neki naèin (!!??) je uspio da ubijedi rukovodioca tog programa, jednog stranca, da eliminiše, u “paketu” sve one predstavnike iz RS koji su bili autonomni i nisu podlegli njegovim pritisticama, meðu kojima sam bio i ja. Ostaje sumnja, da su sad možda oni svi bili usputne žrtve dinarskih manira i osvete prema meni Gojka Savanoviæa, koji , da bi eliminisao mene, nije prezao od toga da eliminiše usput i druge, što je vjerovatno bio dio njegove strategije koja mu je “ prošla” kod rukovodiuoca PHARE programa. Pretpostavljamo da mu je u tome pomoglo lažno predstavljanje kao Prof. dr Gojko Savanoviæ, specijaliosta za nastavne planove i programe, što niko od stranaca nije provjeravao, a tim više što je on sjedio na funkciji ministra za obrazovanje, pa su stranci pretpostavljali da je prilikom postavljanja na tu funkciju neko to sve savjesno provjerio. A to, nažalost, nije taèno. Pouzdano znamo da on u tom periodu nije imao zvanje PROF. DR, a takoðer znamo da su iskrsli veliki problemi oko njegove prijave na konkurs i sticanja ovog zvanja na ETF Banjaluka u mjesecu oktobru 2002, tako da on to zvanje još uvijek nema. A o zvanju SPECIJALISTE ZA NASTAVNE PLANOVE I PROGRAME, pogotovo nema ni govora, osim ako je on sam sebi to zvanje pridodijelio. Kao takav “ specijalista” on se još hvali da æe ove godine izaæi 50 novih udžbenika za škole! Da li možete uopšte zamisliti kakav je kvalitet takvih udžbenika? A sa takvim “expres” štampanim udžbenicima treba edukovati naš jedini resurs! Još je nešto veoma siptomatièno u ovom svemu. Možda se Gojko Savanoviæ ipak ne bi smio usuditi da se koristi titulom PROF. DR da nije toliko bio siguran da æe je dobiti, a mogao je biti siguran jedino ako mu je to neko ÈVRSTO obeæao. Pa se sad otvoreno pitam: KO JE TAJ KOJI DIJELI (ili prodaje) PROF.DR –zvanja na Elektrotehnièkom fakultetu u Banjaluci!?? Može li iko da shvati kakva opasnost èitavom društvu i državi prijeti od ovakvog DILENTATIZMA!! Gojko Savanoviæ SAM pravi neke dilentatske izmjene u planovima i programima i SAM pravi reformu školstva, dok u Republici Hrvatskoj to rade timovi veæ nekoliko godina, a prošle godine su èak i organizovali MEDJUNARODNU KONFERENCIJU sa tom temom da bi uspjeli kvalitetno reformisati školstvo, ali im ni to nije bilo dovoljno, pa i dalje rade na tom. U Srbiji su angažovali èitave timove u koje su ukljuèeni i struènjaci iz inostranstva i pozvani svi oni koji mogu pomoæi da se doðe do kvalitetne reforme, a kod nas to radi JEDAN JEDINI ÈOVJEK i to sa takvim “ intelektualnim pedigreom” kao što ga ima Gojko Savanoviæ!!?? Jedan normalan, razuman, odgovoran èovjek se tako neèega ne bi SAM nikad ni prihvatio, niti bi mu iko normalan to omoguæio, pa se ovako nešto može objasniti samo onom narodnom poslovicim: “ Budal (-ama)i je more do koljena”ili možda ona druga: “U ludoj zemlji i slijepi konji prolaze”, koje je narod kroz stoljeæa provjeravao. Kao posljedica ovakvih dogaðanja, naša država je opet pred potpunom propašæu! To je glavni razlog što je sve više nezaposlenih, gladnih, besperspektivnih i apatiènih. A Dušan Stegiæ je htio da sprijeèi da se tako nešto desi našem stanovništvu i našoj državi. Zbog toga je trpio strahovit mobbing, teror i proganjanje, a sud još ni danas nije pružio mu zaštitu i satisfakciju. Možete li da zamislite u kakvom je psihièkom stanju svih ovih godina bio èovjek koji se pokušsao suprotstaviti nebulozama jednog Savanoviæa i onih koji su ga doveli na tu poziciju? Da stvar bude još gora, Savanoviæ je tužio Stegiæa za navodnu klevetu, zato što je iznio u javnost sve ono što je doživio od Savanoviæa i njegovih trabanata! A sad Savanoviæ vrši strahovite pritiske na sud da taj spor okonèa u njegovu korist!
6. Sluèaj prof. Jove Ðukiæa (iz Gradiške, Objavljeno u PATRIOTU 16.1.2006.)
„ Povodom tužbe Gojka Savanoviæa protiv profesora Dušana Stegiæa i Dr Radojke Praštalo, spreman sam na svim sudovima potvrditi istinitost navoda optuženih u listovima “PATRIOT”, u ”Nezavisnim novinama” i u reviji ”REPORTER”. Sa Gojkom Savanoviæem sam radio od 1978. do 2000. godine. On je u tadašnji Srednjoškolski centar “Enver Šiljak” došao kao nastavnik OTP (osnovi tehnike i proizvodnje) i od 1978. završavajuæi vanredno studij na fakultetu u Rijeci (1980-82.) predavao je taj predmet. U tadašnjem Srednjoškolskom centru, 1986. godine upisano je jedno odjeljenje elektrotehnièara u kome je Gojko Savanoviæ isposlovao da predaje 5-6 struènih predmeta iz elektrotehnike (on to zna jer je elektrièar). Nakon kratkog vremena usljedile su pritužbe roditelja na njegov rad kod tadašnjeg direktora Hikmeta Hadžialagiæa. Direktor je tada zahtijevao od Savanoviæa da donese diplomu o završenom fakultetu i o osposobljenosti da predaje predmete koje je predavao. Pošto to Savanoviæ nije uradio, direktor ga je suspendovao, a predmete dao struènim spoljnim saradnicima. Na to je Savanoviæ poveo spor na sudu u Gradišci. Ja sam mu bio svjedok jer je on to tražio pošto mi je pokazao diplomu o završenom trogodišnjem studiju na Rijeci (grupa OTP i Fizika) i nekakvu potvrdu da je upisan na postdiplomske studije na Elektrotehnièkom fakultetu u Sarajevu i položenih nekih desetak ispita, a potvrda je izdana u svrhu regulisanja radnog statusa opštinskog inspektora za energetiku i regulisanje verifikovanosti za predavaèa na el. struci. Sud je uvažio moje svjedoèenje, ukinuo suspenziju Savanoviæu, ali on nije više predavao u elektrostruci nego samo OTP. Za taj period sam spreman garantovati svojom èašæu i životom da Gojko Savanoviæ nije završio postdiplomske studije niti je bilo gdje magistrirao. U toku rata (od 1992 do 1994.) radio je kao profesor OTP i informatike, a predavao je i nešto fizike po odlasku u penziju profesora Borivoja Jovanoviæa. Na inicijativu nekoliko profesora Gimnazije, meðu kojima sam bio i ja, 1994. u mjesecu februaru Savanoviæa biramo za direktora Gimnazije u Gradišci. U junu mjesecu iste godine (1994.) èasti nas i saopštava da je magistrirao. Nije bilo jasno gdje- u Kragujevcu ili u Sarajevu (valjda se nije tada odluèio). To je veæ izazvalo opravdanu sumnju da su to rezultati intervencije Vojislava Šešelja, koji je nakon dolaska u B. Luku, Gradišku i Okuèane, pomogao Savanoviæu, predsjedniku Radikalne stranke u Gradišci da ekspresno magistrira. Kad je tako lako išlo sa magistraturom, nije bilo razloga da za godinu dvije i ne doktorira pa kasnije postane svjetski rekorder u sticanju zvanja docenta i vanrednog profesora. Kao profesor koji se redovno školovao, bio sam ne malo iznenaðen ovakvim brzim napretkom moga kolege pa sam mu u šali rekao kako je dobro biti lider neke stranke i za tili èas postaneš magistar i doktor nauka. Ova moja izreèena pošalica je bio pravi poziv mom, do tada dobrom drugaru, da me poène šikanirati i kao profesora i kao sindikalnog aktivistu. Prvo mi je umanjio lièni dohodak i isplaæivao mi 86% plate, i kad je vidio da to “prolazi”, poèeo je da haraèi po školi. Zaveo je upisnine i školarine a liène dohotke je odreðivao prema poslušnosti. Ja to nisam mogao spokojno posmatrati i bunio sam se, ali nije išlo jer su stranaèke pozicije bile veoma stamene. Kad je vršen reizbor direktora (17. 03. 1998.) prijavio sam se na konkurs kao protivkandidat Savanoviæu kako bi se stalo na put njegovim malverzacijama. Ni tu nisam imao šansi jer je on mudro saèinio glasaèku mašinu naprimavši pomoænih radnika onoliko koliko mu je bilo potrebno glasova (svi su glasali, i svih 14 èistaèica za Savanoviæa), a profesori su u potrebnom broju bili ili kupljeni ili ucijenjeni. Nakon ovoga prelazi na direktan obraèun samnom. Svu moju personalnu dokumentaciju baca u kontejner (vjetar je raznio pa su djeca našla je na putu i predala mi), a onda poziva prosvjetnog inspektora da konstatuje kako ja nisam ništa završio niti sam struèan, te mi 29. 12. 2000. godine uruèuje otkaz. Još i danas vodim spor na sudu po pitanju otkaza, a sve zahvaljujuæi kriminalnim radnjama Gojka Savanoviæa, koji da bi dokazao svoju silu i danas vršlja po sudovima kako bi me sprijeèio u ostvarivanju mojih prava. O neèistim i kriminalnim radnjama Gojka Savanoviæa imam još mnogo toga reæi i dokazati pa sam spreman u svako doba i na svim sudovima sve ovo lièno sa punom odgovornošæu posvjedoèiti” U Gradišci, 28. 06. 2005. Jovo Ðukiæ, s. r. Iz ovog se vidi da je Savanoviæ mober “opšte prakse” i da nije samo Dušan Stegiæ njegova žrtva. Zasigurno ih ima još osim ove dvojice, ali su se oni jedini usprotivili mobbingu i zatražili žaštitu od jalovih institucija države i isto takvog pravosuða
7. Случај Ведрана Шкоре, новинара и ТВ уредника
Преносимо допис који је Ведран Шкоро доставио Омбудсману РС и другим „борцима за људска права“, од којих се нико није огласио тим поводом. Међутим, након што је г. Шкоро добио спор на Основном суду, омбудсман се тек тад заинтересовао за случај и констатовао да је Ведран Шкоро добио радни спор, док мобинг, на који се странка жалила, омбудсман није ни споменуо! Вјероватно ни он није чуо за мобинг, јер не прати законске измјене као ни судија Основног суда у Банјалуци Благоја Драгосавлјевић у случају Р. Праштало! Преносимо овај допис у цјелости, ради тога што може бити користан жртвама мобинга у препознаванју самог мобинга и коректном, законитом и дослједном понашанју жртве мобинга. МОБИНГ УСКРАЋИВАЊЕ ПРАВА НА РАД 16.04.2007.год Поштовани Због повреде мојих људских права и слобода због четворогодишњег МОБИНГА у наредним страницама, свакако уз обимну документацију, дајем и детаљна образложења, која сматрам неопходним за боље разумјевање ситуације. Све ово је усмјерено у циљу заштите права на рад, које ми је незаконито одузето од стране директора РТРС-а Драгана Давидовића, као и припреме за тужбу за МОБИНГ и накнаду штете. Обраћам Вам се јер је Међународни Форум Босна први покренуо питање Мобинга, који је код нас још увијек непознаница и који је тек недавно и законом забрањен. Наиме, већ од самог почетка обављања функције ген. директора (16.12.2002.год.), Драган Давидовић је отворено показивао антагонизам према мом дугогодишњем новинарском раду, а касније и према мени лично. Напомињем да сам ја, тада, обављао послове директора програма Телевизије РС. Међу првим активностима новоименованог дирктора РТРС-а био је захтјев Управном одбору за поништење већ одобрених значајних и захтјевних програмских пројеката као што су: Крцкалица – дјечији Talk Show и квиз Срећна породица. Наведени пројекти, на којима се већ радило, укинути су неочекиваном брзином и без консултација са мном, као директором програма и без иједног ваљаног разлога и образложења. Такође, поништени су и други пројекти на којима се већ увелико радило. Када је олако спровео наведене активности, ген. директор је почео отворено да ме игнорише и заобилази у доношењу свих одлука у вези са програмом. Низ је примјера, али најеклатантанији и непобитан је онај о расписивању тендера за Телетекст РТРС-а. Управни одбор је на сједници 10.02.2003.год. донио одлуку о расписивању тог тендера и дао овлашћење в.д. генералном директору (у том тренутку Драган Давидовић) да у сарадњи са директором програма ТВ (Ведран Шкоро) утврде услове за расписивање тендера. Ту одлуку Давидовић није испоштовао и потпуно ме игноришући, наставио је да програмске и друге одлуке доноси сам.! Каква је директорава самостална одлука за тендер за Телетекст најбоље одсликава штета коју је претрпио РТРС, који се сада спори са фирмом, која је дала наводно најбољу понуду. У то вријеме многе одлуке директора нисам схватао, али сам мислио да је то његово почетно упознавање и несналажење у новом послу. Наравно, добронамјерно сам указивао директору на одређене проблеме у програму изазване мањком сарадње и координације. Умјесто сарадње и тимског рада, добио сам одговор у виду одлуке од 28.02.2003.год. којом се укида одлука о уговореној плати коју сам имао од 14.11.2002.год. Дакле без смјењивања, без образложења, ген.директор Драган Давидовић смањио ми је плату са 1635 КМ на мање од 500 КМ. Тако сам ја, као директор програма, имао мању плату од неких подређених, па и од једног дописника из Загреба, који је тек почео да ради са доласком Драгана Давидовића у РТРС. По наређењу директора одлука о укидању плате је стављена на огласну плочу, као нека врста одстрела и упозорења осталим уредницима и новинарима да сам ја на црној листи. То је и имало баш тај ефекат, јер су одређени радници, преплашени причама о најављеним отказима, у страху, почели да ме избјегавају. Послије ове одлуке о укидању уговорене плате, ни једна таква слична није се нашла на огласној плочи! Чак је постало и пословна тајна коме и колике уговорене плате даје директор. Прије ове одлуке укинуто ми је и раније право за накнаду за плаћање закупа стана. Јасно је да је све било срачунато да се деградирам и као руководилац и као дугогодишњи уредник РТРС-а, али и да се директно атакује и на моју егзистенцију. Из којих разлога мени није познато, а не бих желио ни да нагађам. Стање и однос према мени, првом сараднику господина Давидовића, сваким даном се погоршавало. Потпуно ме је изоловао и избацио из свих програмских активности. Тако ме је избацио и из пројекта Пећине РС (серијал документарних емисија), као и пројекта Ђурђевданског фестивала, гдје је по формацији немогуће радити без директора програма. Не само да нисам био укључен, већ су од мене као директора програма сакриване те ствари, тако да сам о програмским активностима сазнања добивао из кулоарских прича! Поново сам се обратио директору, овај пут, захтјевајући да се ни једна програмска активност више не може спроводити без директора програма.Добио сам одговор да ће ген. директор размислити о свим примједбама и да ће ме обавијестити о свом приједлогу. Убрзо сам позван у канцеларију ген.директора гдје ми је предложио да пређем на другу позицију за коју он сматра да је најбоља и за РТРС и за мене. Наравно, као професионалац, који од оснивања ради у РТРС-у на разним позицијама и функцијама, прихватио сам нови задатак без поговора. Од 01.06.2003.године сам на позицији Координатора менаџера-савјетника ген.директора за односе продукције и маркетинга. Озбиљно сам приступио и овом послу и предложио сам и неке пројекте за које сам добио и одобрење ген. директора. Све је функционисало 3-4 мјесеца, када је директор поново почео да ме игнорише и заобилази. Из наведеног могу да извучем закључак да није хтио да радим те да му је сметало што сам и на овој позицији реализовао значајне пројекте, који су имали запажене маркетиншке приходе. Да појасним, 29.09.2003.год. почео сам са серијалом емисија Ембарго,чији сам био и аутор, уредник и водитељ. Када сам започео конкретне активности, кренуле су опструкције, чак до те мјере да за прву емисију није била одобрена куповина столица за сценску поставку, тако да сам са сценографом Властом Опачић Каран преносио столице из оближњег кафића Крокодил. Сценографија је била испод сваког нивоа, јер нису била одобрена средства, па је урађена од најлона. Иако је било разних видова опструкција, емисија је јачала и рејтингом и приходима. Овај пут нисам могао да ћутим, нити да усмено тражим боље, односно нормалне услове за рад. Тим поводом, писмено сам се обратио ген. директору, и то у више наврата. Моја писма су остајала без одговора. Тражио сам пријем код директора, али опет није било одговора. Док сам константно преко секретарице тражио пријем, и даље сам слао писма и извјештаје ген.директору о емисији Ембарго, све док нисам добио одговор од секретарице да не треба да обавјештавам директора, јер он то и не чита, већ баца у корпу. Тада сам чврсто одлучио да инсистирам на пријему код директора. Умјесто пријема, добио сам бујицу ријечи и неконтролисан вербални напад. Да то не појашњавам, све је описано у писму које је протоколисано 04.11.2003.год., јер нисам желио да и та озбиљна забиљешка заврши у кошу, као да је никад није ни било. На ово писмо никад нисам добио одговор, нити пријем код ген.директора. У то вријеме сам, према рјешењу, био савјетник (?!!) ген.директора за односе продукције и маркетинга. Можете замислити какав је био мој посао када као савјетник директора до њега не могу доћи мјесецима и када не одговара на моја писања и озбиљне примједбе и у комуникацији, али и у раду. Очигледно је настојао да ме испровоцира да направим погрешан потез или да сам напустим телевизију, као што је урадио већи број познатих лица са малих екрана. Нисам желио да одем из куће у чијем стварању сам учествовао од оснивања. Наставио сам да одговорно радим новинарске послове, посебно на емисији Ембарго, али и да своја мишљења на понуђене пројекте као и за нове идеје прослеђујем у кабинет без обзира на одговор. Мислио сам да ће се временом стање смирити, те да ће овакав однос и игнорисање престати. Међутим, дана 12.10.2004.год. директор се одлучује на најрадикалнији корак и без икаковог основа и из чиста хира и ко зна којих њему знаних разлога даје ми и отказ уговора о раду. Тај случај је детаљно описан у мојој жалби и тужби. Након низа перипетија и утврђивања да је отказ Уговора о раду незаконит и да се морам вратити на посао на основу рјешења Инспекције рада, сматрао сам да ће моја мора и малтретирање престати. Међутим директор није хтио испоштовати ни законски обавезјућу одлуку инспекције рада, као ни препоруку обудсмана, нити било чији други захтјев. Своју незакониту одлуку и непоштивање закона и институција ове земље ген.директор Драган Давидовић правдао је кривичном пријавом против мене за наводни (измишљени) физички напада на њега. То је био нови страшни атак на мене, као јавну личност, на мој дугогодишњи јавни рад, као и на моју породицу која је била у шоку. Двије године на правди бога доказивао сам своју невиност и проживљавао разна испитивања, суочавања, изјављивања,трагања за разном документацијом. Правда јесте спора, али је чиста и достижна. Оптужница против мене није ни подигнута, а одбачена је и жалба господина Давидовића као неоснована. Такође сам ослобођен и прекршајне одговорности, односно обустављен је поступак против мене. То је добро, али оно што је страшно јесте да неко олако инсинуира и измишља разне подвале и не сноси никакву санкцију! Да би ме оцрнио и извршио додатни притисак на мене, све те лажи дао је у штампу. Тако ме је додатно компромитовао на један веома нецивилизован начин. Само да подсјетим против Драгана Давидовића воде се истражне радње у МУП-у и Тужилаштву БИХ.(То је јавно објављено на званичној прес конференцији МУП-а РС, а то су објавили поједини медији у РС.) Дана 21.03.2005.год. враћањем на посао мислио сам да су моји проблеми престали и да ће коначно ген. директор схватити да је крајње вријеме да престане са шиканирањем моје личности и да свак треба да одговорно ради свој посао. Тако ми је изгледало, јер након мог повратка на посао исплаћене су ми све плате из наводно „спорног периода“. Међутим директор је само због захтјева Управног одбора РТРС-а урадио оно што је сматрао да мора, како би изгледало да је испоштовао све што треба испоштовати. Међутим, као прво, није хтио да ме прими да разговарамо, а путем шефа кабинета сазнао сам да треба да сједим у канцеларији маркетинга са три референта. Напомињем да је други савјетник директора сам у канцеларији у другој, сусједној, згради.У „новој“ канцеларији добио сам само сто без ладица и столицу. То је било све од „средстава за рад“! Одмах сам схватио да се наставља стара пракса и да је на дјелу невиђени трајни мобинг! Да не би било неспоразума, написао сам писмо директору у коме сам тражио да ми се да тачан опис и попис послова и обавијестио сам га да немам услове за рад. То писмо је протоколисано 23.03.2005.год., а на посао сам враћен 21.03.2005.год. Никад нисам добио одговор и нисам добио ни један задатак до 29.12.2006.год.(тај задатак који представлја писмени мобинг касније ћу описати.) Све то вријеме ускраћено ми је право на рад, једно од основних људских права. Није ми дозвољено ни да за друге субјекте одрадим конферансу или неки сличан посао, док је то другим радницима допуштено. Ваљда, према жељи мог директора, ја, једноставно треба да само сједим 8 сати, као да сам у затвору, мада и у затвору затвореници имају неке активности. Опет сам свакодневно био изложен кулоарским измишљеним деградирајућим причама и притисцима као и избјегавањима неких колега, изузев ријетких појединаца и мојих колегиница у канцеларији. Нисам ангажован, не добивам писмене дописе из кабинета на мишљење, који су ми раније били достављани, не дају ми се никакви задаци, оспорава ми се свака пословна комуникација са директором, на моја писма не добивам одговоре, потпуно сам пословно изолован! У већини случајева када су у питању реакције директора РТРС-а, у конкретним ситуацијама може се извући неспоран закључак да нису поштовани релевантни законски прописи. Ту свакако спада и неплаћање доприноса, што је, не треба посебно напомињати законска обавеза и у којој је децидно прописано да нема исплате плате без доприноса! Мени је исплаћено 5 плата, али доприноси нису уплаћени, односно није ми повезан стаж. Упозоравао сам писмено (21.04.2005.год.) и на те чињенице, али стаж ми нису хтјели повезати. Надаље, дана 16.11.2006.године, поднио сам захтјев за годишњи одмор. Нисам добио никакав одговор, а ти дани, који су ми били потребни су дошли и прошли. Значи без икаквог разлога и без образложења и без иједне ријечи нисам добио тражени годишњи одмор! Био сам приморан да пишем нови захтјев дана 30.11.2006.год. Нови захтјев за преостала 3 дана годишњег одмора упутио сам генералном директору дана 22.12.2006.године, на који сам добио негативан одговор и то задњег радног дана текуће године, 29.12.2006.године, а из разлога „потреба процеса рада“! Био сам у заблуди сматрајући да након оваквог одговора слиједи конкретан и озбиљан радни задатак чему сам се био искрено обрадовао. Међутим, добио сам задатак да истражим тзв. АКЦИЈУ „ЛАУФЕР“ и да документа копирам и доставим у кабинет генералног директора, а за тај задатак дат ми је рок од мјесец дана. Истичем да ми је ускраћено право на 3 дана годишњег одмора наводно због потреба процеса рада, а с друге стране за тај посао дат ми је рок од мјесец дана, што довољно говори о наводној „хитности“ тог посла. Поново сам тражио пријем, али није ми омогућен. Писао сам и два опширна писма у којима сам навео да тражим пријем и појашњења будући да задатак није јасан. Такође сам, након претраживања Интернета, утврдио да су све тзв. акције „Лауфер“ тајне кодне операције, па сам писмено затражио од директора појашњење каква је уопште могућа веза између протокола РТРС-а и таквих тајних акција. На та писма нисам добио никакав одговор. Дана 26.02.2007.год.обавијестио сам директора да сам позван на интервју поводом конкурса за директора БХТ1 у кабинет ген.директора БХРТ-а у Сарајеву 28.02.2007.године. Наредног дана 27.02.2007.,пред крај радног времена, добио сам од ген.директора Драгана Давидовића одговор да до 28.02.2007.године доставим извјештај о резултатима наведеног истраживања. Очигледно је шта је био циљ, те да се ту ради о заиста несношљивом шиканирању и наставку психичког малтретирања- МОБИНГА! Извјештај сам направио на сопственом рачунару код куће, доставио га ујутро 28.02.2007.,након чега сам отишао у Сарајево на интервју. Све сам издржао и када сам мислио да више нема шта да ми се измисли и напакости, врхунац је био на припремном рочишту у Основном суду у Бањалуци по мојој тужби за незаконит отказ, гдје је правница РТРС-а Зора Мркић, вјероватно по налогу ген.директора, причала такве невјероватне ствари и измишљотине да ја немам више избора него да затражим заштиту од Међународног Форума Босна. Моја људска права, право на рад, достојанство итд. су погажена и ја сам изложен најстрашнијем мобингу да бих, вјероватно, био удаљен из РТРС-а. На припремном рочишту је госпођа Мркић, умјесто законом прописане евиденције о присуству на послу, доставила неки лист папира из роковника ген.директора који је, наводно, контролисао моје присуство на послу. Такође је рекла да је директор задуживао неке људе да ме контролишу и прате. Затим је рекла једну невјероватну неистину. На упит судије зашто ми нису у складу са законом уплаћени доприноси, односно повезан стаж, госпођа Мркић је децидно одговорила да је РТРС то хтио урадити, али да им није дозволио ПИО (!!???) Невјероватно! Врхунац је ипак био када је госпођа Мркић тврдила да се нисам бавио новинарским пословима и да ја нисам био уредник и водитељ емисије Ембарго! То је за мене као озбиљног човјека и јавну личност, чији је рад јаван, било страшно чути! Ја морам да доказујем опет неспорне и неизбрисиве чињенице, а неодговорни на одговорним позицијама могу да причају неистине и да угрожавају људска права како им се хоће! Принуђен сам да писмено од директора програма РТРС-а тражим потврду да сам радио новинарске послове, односно да тражим преснимавање емисија из архива на којима се јасно види да сам у периоду када сам био и савјетник директора радио и емисију Ембарго. Писмо сам послао 20.03.2007.године., а одговор сам добио 27.03.2007.год. Тај одговор је потврда наставка мобинга у који су осим генералног директора укључени и још неки његови сарадници. Директорица није хтјела (смјела!) да потврди непобитну чињеницу да сам радио новинарске и уредничке послове и намјерно и погрешно ме је упутила на службу људских ресурса. Наравно обратио сам се служби њудских ресурса и добио одговор да они не воде евиденцију о новинарским ангажманима нити о емисијама, а ни о прилозима.! Такође је недопустиво да пред Основним судом у Бањалуци у случају моје тужбе против РТРС-а, пуномоћник генералног директора РТРС-а Зора Мркић тврди да ПИО није хтио да прихвати уплату доприноса и да повеже стаж. Да је то још једна неистина и непобитан мобинг потврђује и моја преписка са Фондом ПИО од кога сам затражио да децидно одговоре зашто ми са 21.03.2007.године нису уплаћени доприноси и зашто ми није повезан стаж у складу са инспекцијским рјешењем и исплаћеним платама из 2005-е године. Разна шиканирања сам доживио и зато што сам се учланио у Синдикалну организацију РТРС-а, која није по вољи господина Давидовића. Он се мијешао и у послове синдикалног организовања, који нису у његовој надлежности. Практично је прекршио низ конвенција о синдикалном организовању на шта је више пута усмено, али и писмено упозорен. Давидовић је показао симпатије према Независном синдикату, против чијег руководства је поднесена кривична пријава. Особе из руководство тог синдиката директор је поставио на руководећа мјеста у РТРС-у, а на захтјеве радника да се испитају озбиљни наводи из кривичне пријаве о великим малверзацијама и набавкама ХТЗ опреме, он се оглушио. За господина Давидовића, ја не постојим, што је једноставно провјерити и на Web страници РТРС-а гдје у Организацији и структури, само моје име није наведено као савјетника у Кабинету ген. директора. Моје име се не може прочитати, као да нисам радник ове медијске куће (достављам извод са сајта,а можете и Ви сами прочитати на адреси www.rtrs.tv). Дана 02.04.2005.године, први радни дан након поновног именовања господина Давидовића на позицију генералног директора РТРС-а, упућен ми је допис да се изјасним о мом наводном агресивном понашању према тимском асистенту госпођи Марини Нинковић. Тај допис са измишљеним, непостојећим догађајем послан је на 7 адреса, односно мојим колегиницама и колегама у маркетингу. То је још један у низу МОБИНГ потеза ген.директора РТРС-а, који и на тај начин жели да ме деградира и представи код радних колега у негативном свјетлу. Наравно, као легалиста одговорио сам да је агресивност неспојива са мојим именом и да такав догађај не постоји. Колико ми је познато и моје колеге су са великим чуђењем примиле такава један допис јер им нешто такво слично није познато. Овдје је врло битно додати да сам дана 30.03.2007.године на интервјуу за избор генералног директора, као један од три кандидата који су ушли у ужи избор, упознао Управни одбор да ми се из кабинета посредно упућују пријетеће поруке да ми након поновног избора господина Давидовића слиједи скори отказ. Наводни мој гријех је апликација на конкурс за избор генералног директора РТРС-а. Има још примјера, али мислим да је и ово превише. Послије свега јасно је да је угрожено моје право на рад, изложен сам дискриминацији, заустављено је моје напредовање, потпуно сам изолован и удаљен са екрана и из јавног живота. Пријети ми се, измишљају агресивне сцене, извргавам се руглу и стављам у непримјерене и непријатне позиције. Све ове године, без обзира на моју унутрашњу снагу и жељу да се борим за моја права, без обзира на превелику стрпљивост, толеранцију, трпљење и самоконтролу оставиле су несагледиве посљедице и на моје здравлје. Стрес је нешто што ријетко чији организам може да толерише. Тако, као посљедица стреса, триглицериди су ми константно увећани, са повременим критичним скоковима, што представлја реалну претнју за живот. На крају молим Вас да заштитите моја људска права, која су неспорно угрожена. Ја још вјерујем у институције државе и зато се обраћам и молим за брзу реакцију. Мислим да је то не само у мом интересу већ и у интересу и других радника чија су права такође погажена, али првенствено у интересу стварања напредног демократског друштва и истинског Јавног сервиса свих грађана. Да ли се може толерисати да на челу Јавног сервиса, који финансирају сви грађани, буде менаџер, који не поштује законе, не поштује институције ове земље и њихове одлуке ,не поштује одлуке надлежног Управног одбора, исплаћује плате а не плаћа доприносе, односно намјерно не повезује стаж својим жртвама, не обезбјеђује савјетнику ни минималне услове рада, константно га излаже психичком малтретирању игноришући га и не додјељујући му радне задатке, крши европске конвенције о праву на одбрану, о синдикалном удруживању и многе друге, врши стравичан и очигледни мобинг, отворено пријети, измишља, пише лажне кривичне пријаве и отказе у које упреже комплетну правну и друге службе РТРС-а. Цијели систем је подредио свом приватном интересу. Уз документацију коју сам доставио надлежнима мислим да је све јасно и да овакво понашање генералног директора РТРС-а Драгана Давидовића не смије остати некажњено и сакривено од јавности, која плаћа тај сервис кроз законску обавезу РТВ таксе. Ведран Шкоро
8. Sluèaj Anice Ramiæ iz Trebinja (Objavljeno u „STAV“-u 23.2.2009.)
Poèetkom 2007. godine naèelnik opštine Trebinje Dobroslav Æuk imenuje svog komšiju i zemljaka Dragana Kovaèa za direktora Doma zdravlja u Trebinju. Kovaè, specijalista urgentne medicine je sa prvim granatama koje su pale po Trebinju pobjegao u Podgoricu i ostavio svoje Trebinjce kada im je kao ljekar hitne pomoæi bio najpotrebniji. Podgoricu napušta kad su tamo otpoèela bombardovanja i vraæa se u tada veæ sigurno Trebinje! Rado uzima fotelju i otpoèinje terorom. Svoju moæ iskazuje oslobaðajuæi se konkurencije, pa iz igre izbacuje Anicu Ramiæ, koja je prije njega poèela sprovoditi reformu, oformila porodiène timove, sprovela edukaciju osoblja, a i sama se edukovala u struci do VSS/menadžera u zdravstvu. Niko od zaposlenih u Domu zdravlja nije pravio opstrukciju reformi u zdravstvu, veæ naprotiv- svi su veæ prošli edukaciju, stekli sertifikate za porodiènu medicinu, osim buduæeg menadžera direktora, kome æe po povratku sa dezerterske avanture omoguæiti da paradno umaršira u direktorsku fotelju i oformi štab svojih poslušnika . A onda, èim je dobio naredbu (i podršku) „odozgo“, na krilima moæi kreæe u akciju èišæenja nepodobnih, a naroèito onih koji bi mu mogli predstavljati smetnju. U suštini svega stoji srebroljublje i moæ, što se može provjeriti uvidom u platni spisak i imovinsku karticu. Zaposleni radnici i intelektualci postaju stvari i brojke, a ne liènosti sa imenom i prezimenom, sa svojim vrijednostima i dostojanstvom. On poèinje da sije strah i neizvjesnost meðu svoje „podanike“, moderne robove. Radnici su u kontinuiranom mobbing stresu zbog stalne neizvjesnosti, a neizvjesnost raða beznaðe, a beznaðe vodi u depresiju, a depresija je unutrašnja pobuna koja vodi u delikvenciju ili narkomaniju ili ubistvo ili samoubistvo. Posljedice toga svega su porodiène tragedije, socijalna agonija i urušavanje društveno-politièkog poretka. Odmah nakon sjedanja u fotelju, Kovaè se okružio se svojim roðacima i poslušnicima, kako bi mogao raditi što god hoæe, a oni su mu bili podrška i èuvali njegovu kožu, dok je on drugima „gulio kožu“! Prva osoba koja je bila na redu za guljenje kože bila je Anica Ramiæ iz razloga što je ona imala certifikat za menadžera u zdravstvu, a on nije, pa se bojao njene konkurencije! Tim više što je ona uèila za menadžera, što je upisala specijalizaciju, što ima 5 godina edukacije iz oblasti mentalnog zdravlja- tj. sve što on nema. Njemu takva osoba može samo da smeta i da ga ugrožava, pa je odluèio da je ukloni! Kako? Pa mobbing je najefikasnija metoda! Ramiæeva se žalila na sve strane i tražila zakonsku zaštitu od terora na radnom mjestu. Ali, ništa nije pomoglo jer je on upravljao i sudom i tužilaštvom, a sudija Ivkoviæ (koju je i od prije poznata kao nesavjesna, nestruèna i podložna pritiscima- vidi sluèaj dr Božidara Radanoviæa ) . I sve se to dešava uz blaгoslov naèelnika opštine Trebinje Dobrodslava Æuka- SNSD-ovca! Ali, Kovaèu nije bilo dovoljno što je uništio karijeru Ramiæevoj koja ima brojna priznanja za izuzetno angažovanje u zdravstvu, nego se okomio i na njenu imovinu! Ona je morala èak da proda kuæu da bi sebi i svojoj djeci obezbjedila egzistenciju. A onda je Kovaè saznao da ona ima i garažu koju je naslijedila od svoje majke, pa joj je valjalo i to oteti! Zbog svega ovoga Ramiæeva se obratila i tužilaštvu, ali je moæ Kovaèa preko okružnog tužioca Obrada Rajèeviæa kom je zaposlio kæerku, dosezala i do ove institucije. Meðutim, Ramiæeva je to znala i zatražila kod glavnog javnog tužioca izuzeæe ovog tužioca i dobila ga ! Do sada je Kovaèu sve išlo kao po loju, ali od sad Kovaè ima veliki problem: kako pobiti dokaze da je izvršio krivièno djelo, da nije ispoštovao Posebni kolektivni ugovor, da je Ramiæki zakidao na plati, da je vršio psihoteror (mobbing) nad njom i pri tom još besramno obmanjivao sud i sve druge organizacije koje su se ukljuèile u ovaj sluèaj (Ministarstvi rada, Gender Centar, Helsinški komitet i dr.)? Ako tužilaštvo i sud budu radili svoj posao profesionalno, odgovorno i savjesno, bez da podlegnu ikakvim pritiscima vladajuæe vrhuške i Kovaèa (a ne kao sudija Vesna Ivkoviæ), Kovaèu se crno piše. A ako ne budu- ima Strazbur! A da bi se obezbijedio takav rad pravosuða, Ramiæeva æe najprije prijaviti sudiju Vesnu Ivkoviæ Visokom sudskom i tužilaèkom vijeæu BH. Zaista, veæ je krajnje vrijeme da se ta osoba skloni sa funkcije kojoj nije dorasla ni moralno ni profesionalno!
9. Sluèaj dr Dušanke (Ajdukoviæ) Stojanoviæ
Moja sadašnja pozicija je zvanje redovnog profesora na Univerzitetu u Banja Luci. Izvodim i dalje nastavu (bez obzira na sve opstrukcije i podmetanja) na nekoliko fakulteta: Tehnološki fakultet Banja Luka, Arhitektonsko-graðevinski fakultet Banja Luka i Rudarski fakultet Prijedor, zahvaljujuæi prvenstveno èinjenici da je raèunarstvo u ekspanziji, a „oni” su opstrukcijama onemoguæili da se formira dovoljan broj struènjaka za ovu oblast. Regularno (za razliku od mnogih na Univerzitetu!) sam postigla sve što danas imam, ali na tom putu bilo je velike muke i patnje. Smatram da je razlog za teror nadamnom moj ulazak u ovu struku, zaposlenje na Elektrotehnièkom fakultetu (ETF) u Banja Luci, rukovodstvo ETFa i neke kolege koje nisu mogle da se pomire sa mojim napredovanjem u struci, tim više što sam žena, a postigla sam više nego oni! Prièu æu zapoèeti iz vremena kada sam prvo radno mjesto dobila kao asistent na Elektrotehnièkom fakultetu u Banja Luci. Na tom Fakultetu sam asistirala na velikom broju (šest!) razlièitih predmeta, što je bilo veoma teško i naporno. To je bilo teško i izdržavati, a kamoli još baviti se naukom i misliti na svoje napredovanje u struci. Smatram da je u tome veliku grešku pravilo rukovodstvo ETF-a, jer nije mislilo na buduænost Fakulteta. Asistenti su bili pretvoreni u „robove” koji su morali samo u nastavu, a od našeg napredovanja u nauci sve je bilo na mrtvoj taèki. Veæ tada sam shvatila da se to radi namjerno i da mi u napredovanju neæe pomoæi niko na Fakultetu, veæ mi oni samo odmažu i opstruiraju me. Zato sam sama krenula na put uèenja i napredovanja, ali uvijek u strahu šta æe mi „servirati” na Fakultetu, zbog èega sam sve što sam radila i postizala morala kriti od rukovodstva ETFa! Tako, kada sam magistrirala u Zagrebu, mnogi su se iznenadili i upitali: jeli to moguæe, a kada su se uvjerili da jeste, onda su na razne najmalicioznije naèine poèeli osporavati moju diplomu magistra. Ni na to se nisam obazirala, pa sam nastavila u svom stilu sa uèenjem i napredovanje. A kada sam na Elektrotehnièki fakultet u Banja Luci donijela diplomu doktora elektrotehnièkih nauka svi su bili u šoku, jer nisu mogli vjerovati da sam ja uspjela bez obzira na sva njihova ometanja. Neki od mojih kolega su tada tvrdili da LAŽEM, što ni tada nisam htjela da primam k srcu, veæ sam prepustila sve njima da se sami uvjere u istinitost. Najveæi moji probemi zapoèinju kada sam trebala da dobijem prvo univerzitetsko zvanje – zvanje docenta na predmetu DIGITALNA TEHNIKA na kom sam asistirala deset godina. Po svim propisima i pravilima to me sljedovalo, ali tada na scenu stupa dr Branko Dokiæ koji je u to vrijeme bio predmetni nastavnik za pomenuti predmet i dekan. Osporio je moje napredovanje uz obrazloženje da sam ja „dobila doktorat u Zagrebu zato što me tamo profesori poznaju (!)” i izabrao je za docenta na tom predmetu svog asistenta Zlatka Bundala koji na tom predmetu do tada nije asistirao ni dana, a koji je lièno od Dokiæa dobio zvanje doktora nauka, što je Dokiæ jednom prilikom priznao pred novinarima, kajuæi se za to, jer mu je Zlatko navodno kasnije otkazao poslušnost! U to vrijeme po prvi put sam osjetila mobbing (mada se to tada još nije tako nazivalo) koji se ogledao u omalovažavanju, podrugivanju, nevjerovanju, osporovanju, pa sve do situacije da sam bila prisiljena da napustim fakultet i kruh potražim na drugom fakultetu. Zbog toga sam prije dvadesetak godina prešla na Tehnološki fakultet u Banja Luci i tu i danas radim na katedri za raèunarsku i informacionu tehnologiju kao redovni profesor. I pri mom prelasku na Tehnološki fakultet bilo je pritisaka da ni na taj Fakultet ne budem primljen i to ponovo od strane dr Branka Dokiæa. Kada sam tih godina razmišljala da li da preðem na Tehnološki fakultet, tadašnji dekan TF-a prof. dr Mirko Kuleša me posavjetovao: „Preðite na naš Fakultet, formirajte svoju katedru i rješite se Elektrotehnièkog fakulteta sa kojeg za Vas dolaze samo negativne stvari. Nisu vam nakonjeni na tom Fakultetu i rade vam o glavi. Saèuvajte svoju glavu, živite za svoju porodicu, jer se ne možete boriti sa onim na Elektrotehnièkom fakultetu. Vaša otežavajuæa okolnost je što ste žena na tom fakultetu, za koji oni smatraju da pripada samo njima kao muškarcima, te Vas samo potcjenjuju i osporavaju. Niste Vi sami. Zna se na tom fakultetu šta se radi i drugima ako nisu „igraèi” odreðenog klana. A pošto ste vi samostalni igraè, nemate zaštitu i uporište, povucite se sa tog Fakulteta i nastavite svoje dalje napredovanje na Tehnološkom fakultetu.” Poslušala sam prof. Kuleša i promjenila radnu sredinu. Ali ni to nije bilo dovoljno da se smire duhovi na Elektrotehnièkom fakultetu. Osjetila sam i dalje njihovo neumjesne, nekorektno i krajnje zlonamjerno podmetanje, ogovaranje, i dr. Bez obzira na to, ipak je dobro što sam dozvolila da me otjeraju sa ETFa, jer moja kolegica dr Radojka Praštalo to nije dozvolila, pa ni do danas tamo nije dobila zvanja koja je svojim radom zaslužila, bez obzira što ima pozitivan referat komisije. Dokiæ je dezavuisao referat od komisije koju je sam odreðivao, i to sa potpuno suprotnim obrazloženjem nego u mom sluèaju. Kod mene je na Vijeæu ustvrdio da je komisija meni potpisala zato što me pozna, a kod dr Praštalo je ustvrdio da je komsija njoj potpisala zato što je ne pozna! Toliko o Dokiæevoj „dosljednosti”! Takoðe, navešæu iz tog vremeno još jedan karakteristièan vid mobbinga i pritisaka na mene. To je vrijeme kada je na našim prostorima uveliko poèeo rat (godine 1992-94), pa su se tada mnogi istjerivali iz stanova. U veæini sluèajeva su to bili naši sugraðani muslimani i Hrvati. Meðutim, mene je i to zadesilo jer je tadašnji dekan, ponovo dr Branko Dokiæ, vršio pritisak na mene iako sam uveliko bila na drugom fakultetu i nisam mu nièim smetala. Opet je pokušao svojim uhodanim metodama – prisilom, podcjenjivanje, spletkarenjem, napadom bez razloga i sl. Lièno me je pozvao i tražio da napustim stan na koji sam imala veæ deset godina stanarsko pravo, da bi moj stan ustupio svom asistentu Cumbi Zoranu. Tada sam shvatila da ETF-om Banja Luka vlada jedan èovjek, B. Dokiæ i klika oko njega, te da je bolje što sam otišla sa tog Fakulteta, da je najbolje da sa njima nemam nikakvih dodirnih taèaka. Sluèaj oko stana sam rješila preko svog advokata. Napominjem da je isti taj B.Dokiæ, kao dekan, izbacio u toku rata iz stanova mnoge muslimane i Hrvate, ali se zna da su ti izbaèeni ljudi ponovo vraæeni u svoje stanove. Možete onda zamisliti koje sulude ideje je imao B. Dokiæ i u vezi mene, a i svih postupaka koje je samovoljno poduzimao kao dekan ETF-a! A kao takav je veæ 15 godina u politici! Zato i srljamo u propast kud je, zahvaljujuæi prvenstveno njemu, dospio i ETF! Po dolasku na Tehnološki fakultet za mnom je došla i sva prièa sa ETF-a. U novu sredinu, zbog toga, nisam najbolje primljena i osjetila sam opet suzdržanost veæine kolega i izvjesno omalovažavanje mene kao liènosti. Tako sam u daljim zvanjima koja sam dobila na Univerzitetu u Banja Luci (sad na Tehnološkom fakultetu) doživjela istu onu situaciju koja me je ispratila sa ETF-a. Tako mi mnogi nisu vjerovali na mojoj nauènoj referenci, pa se dogodila situacija da sam bila za neke radove i optužena za plagijat. Ta kuhinja je ponovo došla sa ETF-a, pa sam ja morala u ratu, preko Crvenog Krsta iz Zagreba tražiti orginale mojih radova (što sam bez obzira na ratno stanje uspjela dobiti) i na taj naèin dokazati svoju vrijednost i orginalnost moga rada. Poslije su mi mnoge kolege uputile izvinjenje za sve uèinjeno, ali je to ostavilo traga na meni jer sa bila pod pritiskom a moj ugled uvijek pod znakom pitanja- pa to je kontinualni mobbing nadamnom! Pitam se sada zašto i kome sam ja toliko smetala? Na kraju æu spomenuti i najveæe razoèarenje koje sam doživjela na radnom mjestu. Sa studentima radim 32 godine i nikada do sada nisam imala problema sa njima. Ali desilo se to da me je grupa od 4 studenta (zbog nemoguænosti da kod mene polože “na lijepe oèi”) stavila na javni “sud srama”! Bez ikakvih èvrsti argumenata i utvrðivanja istine, dekan TF Jelena Škundriæ je pokrenula disciplinski postupak u vezi mog navodnog uzimanja novca od studenata za instrukcije. Navodno sam studente time ucjenjivala da plate instrukcije kod mene pa da ih onda pustim na ispitu!? Disciplinski postupak, koji je voðen protiv mene, nikad nije ni okonèan, niti se pokušalo išta dokazati, sem što je dekan Jelena Škundriæ u to sve ukljuèila televiziju i javna glasila! Meðutim, bez obzira i na ovu ujudurmu, za koju nisam baš sigurna da nije takoðer inicirana sa ETF-a preko Jelene Škundriæ, i dalje sam ostala profesor na Univerzitetu kojem se nije vjerovalo, a vjerovalo se grupi studenata koji i nisu nikada dokazali kada, gdje i kako sam ja to radila. Da situacija bude još apsurdnija ja sam optužena za nešto što nisam mogla uraditi ni teoretski! Naime, tada kada se sve to oko instrukcija i navodnog naplaæivanja èasova “dogaðalo”, ja nisam bila fizièki prisutna u Banja Luci! Bila sam u Beogradu na jednom od nauènih skupova na kojima èesto uèestvujem. Baš u vrijeme svih ovih “dešavanja” oko mene ja sam iz Srbije donijela prestižnu prvu nagradu za nauènoistraživaèki rad. Bila sam pozvana za uruèivanje nagrade, a u Banja Luci na Tehnološkom fakultetu podnosi se prijava studenata protiv mene! Kada su se kockice poèele slagati, kada je istina došla na vidjelo, pokrenuti disciplinski postupk nikad se nije ni okonèao, a ja sam preživjela još jedan u nizu straviènih mobbing-udaraca. Zbog svega toga što proživljavam u kontinuitetu od navedenih mobera, trpim posljedice koje su se odrazile najviše na moje zdravlje, moj ugled i na moju porodicu. Pitam se zašto sve to baš meni dešava? Poslije svega ovoga tužila sam Tehnološki fakultet za sve uèinjeno: za srozavanje mog ugleda, moje liènosti, mog zdravlja i digniteta profesora. Proces na Sudu u Banja Luci je u toku i nadam se da æe pravda pobjediti, ako moæ mojih mobera ne dopire i do pravosudnih institucija. Tužbi sam priložila i pismo koje su studenti Tehnološkog fakulteta u Banja Luci (sadašnja II, III, IV,V godina ) i studenti Rudarskog odsjeka u Prijedoru samoinicijativno uputili rektoru banjaluèkog Univerziteta kao i javnim glasilima koja su bila ukljuèena u hajku protiv mene, a kojim oni demanuju sve negativnosti iznesene o meni.
10. Sluèaj dr Dragoljuba Stojanova
Dr Dragoljub Stojanov Ekonomski fakultet Rijeka Najugledniji i najpoznatiji BH (i šire) makroekonomist Dr Dragoljub Stojanov je nakon mnogobrojnih pokušaja da usmjeri BH u pravom smjeru, morao da odustane i da ode. Sada je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i gostujuæi na PIM univerzitetu u Banjaluci. On kaže: „Sarajevo sam napustio zbog dekana i grupe ljudi s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu koji su me protekle dvije godine neprestano šikanirali. Sve je poèelo prije nekoliko godina, kada sam sadašnjem dekanu bio protukandidat na izborima za dekana Ekonomskog fakulteta. Kad je on izabran, poèeo mi je oduzimati jedan po jedan angažman, uništavajuæi sve što sam uradio. Moram napomenuti da se ne radi ni o kakvim angažmanima koji su u suprotnosti sa pravilima rada na fakultetu. Jednostavno su me htjeli uništiti. Govorim o dekanu i nekolicini ljudi koji ga podržavaju. To je više nego oèigledno, jer sam sve te poslove radio uz saglasnost ranijeg Upravnog odbora Fakulteta. Oèigledno je da sam nekim strukturama u Sarajevu smetao. Bio sam premijer u Alternativnoj vladi. Mi smo pokazivali kako bi vlada u BH trebalo da radi i kako bi BH kao zemlja trebala da izgleda. To je jedna dobra ideja, ali nije podržana na pravi naèin, jer nije dobila podršku bošnjaèkih stranaka, a trebalo je da dobije, jer je njima najviše odgovarao taj koncept. Siguran sam da sam zbog toga nekom smetao. Pogotovo sam im zasmetao kad se moje ime pojavilo u vezi sa kombinacijama za vrlo visoku dužnost u vladi (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa). Ja sam u užasnoj situaciji. Napustio sam grad u kom sam decenijma živio. Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu sam radio od 1969., a otjerali su me ljudi koji su došli 1997. ili 1998. Šikaniranja i diskriminaciju (mobbing!) više nisam mogao trpjeti. Pa ja sam jedan od najboljih ekonomskih struènjaja u BH!“ Dakle, otjerali su jednog izuzetnog struènjaka za makroekonomiju kakav je dr Stojanov! Pa èemu se onda možemo nadati od onih koji su ostali, a koji mu nisu ni do koljena!?
11. Sluèaj Dragane Jovanoviæ (VS)
Pjesnièe znaš li svoj dug? Znam! Poema je posveæena radnici „Pošta Srpske“ Dragani Jovanoviæ koja je provela 24 godine radeæi na poslovima i radnim zadacima kontrolora i upravnika po jedinicama poštanske mreže. Roðena je 1959, a umrla 11.12.2009. godine od karcinoma. Dragana je svoju bolest nosila zajedno sa progonom nadreðenih (mobbinga), da bi se zadnja faza njene bolesti poklopila sa njenim protjerivanjem do- izvršioca poštanskih usluga na šalteru! Tako su se mobbing i bolest meðusobno ispreplitali, pothranjujuæi jedno drugo. Nebo je plakalo, Bila je sahrana Bog je pomogao, nebo je plakalo, snijeg je padao, bila je sahrana. Bez rijeèi hvala, bez ljudskog pozdrava, od prljavog mobbinga spašena je Dragana. U krevetu bolna ležiš, dželati presudu zlu spremaju, o Bože, znaju li pagani što rade? Znaju li izrodi da Dragani bolnu dušu vade, zapomažu, sikæu ljudi, prijatelji, povucite presudu izrodi, budite ljudi, sklonite vješala, umire Dragana. Bog je pomogao. Nebo je plakalo, snijeg je padao, bila je sahrana. Iz apokalipse zla, gada otišla je s ovog svijeta dobar èovjek, naša Dragana. Banjaluka, 14.12.2009. Petroviæ Djurdjija
12. Sluèaj Danke Damjanoviæ (VSS)
Sve je poèelo uskoro nakon imenovanja Ljiljane Laboviæ-Marinkoviæ na mjesto direktora Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, u aprilu 2002. godine. Pozvala me je u kancelariju radi dogovora oko neke od izložbi koje bi trebalo da se realizuju u Muzeju. Odjednom, nièim izazvana, u kancelariju je ušla Jovanka Stevanoviæ tada raèunovoða, a sada njena sekretarica, i odmah je nasrnula na mene. Laboviæ-Marinkoviæ ništa nije poduzela da sprijeèi Stevanovicevu u namjeri da me tuèe. U takvoj namjeri Stevanoviæevu je sprijeèila Dragojla Stojakoviæ, takoðe prisutna u kancelariji. Kada je stigla policija, pitali su Stevanoviæevu za razloge takovog njenog ponašanja. Odgovorila je kratko-“Zato što me je pogledala!” Laboviæ-Marinkoviæ mi tada nareðuje, po nagovoru Jovanke Stevanoviæ, da pri svakom sljedeæem ulasku u njenu kancelariju koristim druga vrata kako ne bih uznemiravala Stevanoviæevu. Pristala sam na to iz samo jednog razloga- da ne bih bila povod nesuglasicama u kuæi. Meðutim, bez obzira na to, uskoro mi je nametnut “sindrom praznog stola”, što danas prepoznajem kao najbrutalniji mobbing, s obzirom da mi je bilo uskraæeno da radim svoj posao. O razlozima me niko nije obavijestio. Uskoro, 31. decembra 2004, Laboviæ-Marinkoviæ mi dostavlja zahtjev u kome traži izvještaj o mom radu u Muzeju za 2004. godinu. Iscrpno sam, na tri stranice, obrazložila èime sam se bavila tokom te godine. Bez obzira na èinjenicu da me je lišila moguænosti da bilo šta radim, Laboviæ-Marinkoviæ mi šalje pisanu opomenu u kojoj stoji da æe mi, ukoliko nastavim da ne izvršavam svoje obaveze, biti otkazan ugovor o radu. Nedugo zatim, u proljeæe 2005. godine, Laboviæ-Marinkoviæ me poziva u svoju kancelariju s namjerom, kako sam tada naivno povjerovala, da mi da priliku da radim neki od projekata Muzeja. Ali, vrlo brzo sam shvatila da je u pitanju samo njena prljava igra. Naime, s obzirom da sam predložila izložbu skulptura iz fundusa Muzeja, izložbu ne samo neobièno zanimljivu nego i izložbu kakva odgovara ovoj vrsti Muzeja, bilo mi je neophodno da imam pristup materijalu, skulpturi, pohranjenoj u depou. Bez ikakvog obrazloženja, Laboviæ-Marinkoviæ mi je uskratila takvu moguænost. Projekat nije realizovan, a krivac za to, naravno, bila sam ja. Reagovala sam tek 4. jula 2005. godine, kada sam se obratila Obudsmanu za ljudska prava Republike Srpske u Banja Luci. Molila sam da mi se pomogne, da mi se da neosnovano uskraæeno pravo na rad. Nažalost, ombudsman nije odradio posao za koji je plaæen. Nakon toga obraæala sam se za pomoæ još Draganu Èaviæu, predsjedniku Republike Srpske, Peri Bukejloviæu, predsjedniku Vlade Republike Srpske, Sindikatu obrazovanja i kulture, Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica pri Vladi Republike Srpske i Helsinškom parlamentu graðana. Nažalost, nikog od njih nije bilo briga što se dešava u državi kojom oni vladaju, isto kao ni ombudsmana! Poslije svega, Laboviæ-Marinkoviæ mi 13. septembra 2005. dostavlja Ugovor o radu na neodreðeno vrijeme i rasporeðuje me na mjesto kustosa za izložbeno-izdavaèku djelatnost. Umjesto da mene ukljuèuje u projekte, Laboviæ-Marinkoviæ mešetari sa ljudima sa strane (Vidosavom Grandiæ iz Banja Luke i Dunjom Blaževiæ i Melihom Husedzinoviæ iz Sarajeva), i namješta im pozamašne honorare te tako rasipa budžetski novac. Nakon svih tih poniženja i nereagovanja onih kojima sam se obraæala za pomoæ, kao raseljeno lice obratila sam se gospodinu Omeru Brankoviæu, ministru za izbjegla i raseljena lica, koji je jedini pokazao razumjevanje za moje probleme. Poslije njegove intervencije dobila sam, u decembru 2005, da radim izložbu Vese Sovilja, a zatim i Izložbu Sovilja-oca i njegovih trojice sinova umjetnika. Kako je izložba bila znaèajan dogaðaj, ne samo kod nas, nego su je pohvalile i kolege iz zemalja u okruženju, umjesto da Laboviæ-Marinkoviæ to imponuje kao direktoru, njoj je to zasmetalo. Iskoristila je prvu priliku, sesiju, uprilièenu u Muzeju povodom trideset i pet godina postojanja Galerije, na kojoj su uèestvovale kolege iz svih bivših republika, gdje me je natjerala da budem prisutna kako bi me ponižavala i dozvolila da me jedna od njenih prijateljica, veæ pomenuta Dunja Blaževiæ, napada i da vièe na mene pred kolegama. Sljedeæa izložba, ona vajara Boška Kuæanskog, održana februara-marta 2007. godine, bila je samo još jedno moje ružno iskustvo sa zlonamjernom Laboviæ-Marinkoviæ. Htjela sam da i ova izložba bude uspješna, jedna od uspješnijih ikada održanih u prostoru Muzeja. O tome svjedoèi i èinjenica da je tokom njenog trajanja izložbu posjetilo i pet ambasadora, meðu njima i amerièki. Ponovo sam, ni kriva ni dužna, postala meta zle naravi Laboviæ-Marinkoviæ. Umjesto Dunje, sada Laboviæ-Marinkoviæ pomoæ nalazi kod, takoðe veæ pomenute, Vidosave Grandiæ, predsjednice Upravnog odbora Muzeja od 2002. godine. Inaèe, sastav Upravnog odbora Muzeja nije mijenjan od te godine, a što se tièe institucije Struènog kolegiuma, Laboviæ-Marinkoviæ ga je gotovo ugasila. Dan ili dva pred zatvaranje izložbe Boška Kuæanskog u Banja Luci, Laboviæ-Marinkoviæ me poziva telefonom, saopštava mi da ja sa izložbom Boška Kuæanskog nemam ništa, da je njen organizator Muzej, autor izložbe vajar Kuæanski i da æe izložbu dalje da vodi Vidosava Grandiæ. Tako je i bilo. Moja izložba Boška Kuæanskog podijeljena je na dva dijela i prvi je otvoren u Prijedoru 22. marta, a kroz neki dan, njen drugi dio, u Brèkom. Razumije se da sam se odmah, 26. marta, obratila ministru Antonu Kasipoviæu i tražila da nešto uèini po ovom pitanju. A on, kao i obièno kada Laboviæ-Marinkoviæ griješi, nije reagovao. Obratila sam se za razumijevanje i predsjednici Sindikata, gospoði Ranki Mišiæ. Ona je odmah reagovala. U Glasu Srpske od 9. oktobra 2007. godine potvrdila je da je u institucijama Republike Srpske prisutan mobbing, apostrofirajuæi takav sluèaj u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske. Obratila sam se i Republièkoj inspekciji rada. Umjesto realnog sagledavanja situacije, konsultovanja i konstatovanja èinjenica, dvije inspektorke su svoj posao obavile, zakljuèak donijele u kancelariji Laboviæ-Marinkoviæ. Uskoro je stiglo, za mene oèekivano, pisano mišljenje inspektorki, u kome se kaže da je odnos Laboviæ-Marinkoviæ prema zaposlenim, pa i prema meni, korektan (!!??), da je u vezi sa uslovima u kojima radim sve u redu i da sam im se obraæala bez ikakvog razloga! Ali, inspektorke ne znaju i ne moraju da znaju, meðutim, Laboviæ-Marinkoviæ, po struci pravnik ali veoma ambiciozna da bude i ostane doživotni direktor Muzeja, trebalo je da kaže njena prijateljica i struèna saradnica- Vidosava Grandiæ da izložba Boška Kuæanskog do danas, 18. maja 2010. godine, još nije završena! Po kodeksu struke, izložba je završena tek onda kada umjetnik i kustos izložbe, u pisanoj formi, izvrše primopredaju eksponata. A kako to još nije uèinjeno izložba akademskog vajara Boška Kuæanskog u Muzeju savremene umjetnosti u Banja Luci traje veæ pune tri godine. I još nešto. Ukoliko se desi da neki od radova, skulptura, slika ili crteža Boška Kuæanskog budu u meðuvremenu ošteæeni ili se zagube na bilo koji naèin, nadoknadu za to plaæa Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske. Iz ovoga slijedi logièan zakljuèak- Ljiljana Laboviæ-Marinkoviæ ni po kojem osnovu, najmanje po onom struènom, nije kvalifikovana da sjedi na mjestu direktora Muzeja. U prilog ovome trebalo bi da se doda i pismo gospodina Vojislava Gligoriæa iz Banja Luke, objavljeno u elektronskom izdanju Nezavisnih novina 3. jula 2007. godine. Gospodin Gligoriæ govori o ponašanju, taènije zlostavljanju radnika Narodnog pozorišta Republike Srpske u vrijeme kada je ona tamo obavljala dužnost direktora. A takve prakse, valjda je sad svima jasno, ona se ne odrièe. Mnogi, nažalost ili na njihovu sreæu, više ne moraju da trpe svakodnevna poniženja Laboviæ-Marinkoviæ. Jedna od njih je i Lenka Ljevak, koja je “zaslugom” Laboviæ-Marinkoviæ teško bolesna i penzionisana. U jednom pismu ona mi o Laboviæ-Marinkoviæ piše sljedeæe:” Danèe, …. Imam koncept kako da Labudicu (tako su Lenka i mnogi drugi zvali Ljiljanu Laboviæ-Marinkoviæ) je… na visoko civilizovani naèin. Ona ako bude pametna æe otiæi u tri pi… materine ako joj njena stranka ne obezbijedi alternativu. Imam noæne more zbog nje, pa sam cijelu noæ razmišljala….” Ohrabrena æutanjem, posebno Antona Kasipoviæa (koji je kao “sveta vodica”- nit šteti nit koristi!), ali i materijalnom podrškom ministarstva na èijem èelu on sjedi, Laboviæ- Marinkoviæ koristi ljeto 2007. godine da proputuje po svijetu, da se, kako piše u ovdašnjim novinama “struèno usavršava”. I tako je ona, sa samo jednim kustosom i PR-om Muzeja, obišla Novi Sad, Beograd, Grac, Beè, Kasel, Veneciju, Istambul, Strasbur.., a novac je, koliko je meni poznato, iz Ministarstva prebaèen namjenski samo za putovanja kustosa muzeja! Ili se samo radilo o igri ministra i direktorice? Obraæala sam se, zbog ukupne moje situacije, Gender centru Vlade Republike Srpske, iz kojeg me tek, poslije èetiri mjeseca, 20. februara 2008. godine obavještavaju o obustavi postupka pošto su konsultovali Inspekciju rada, njihove nalaze u vezi sa mojim sluèajem. Iz tog se vidi da je i Gender centar kao “sveta vodica”! Iako za izložbu vajara Kuæanskog nisam dobila ni jedan zadatak, 29. februara 2008. Ljiljana Laboviæ-Marinkoviæ je došla u moju kancelariju, donijela dva primjeraka Ugovora o radu na neodreðeno vrijeme, po kojem sam rasporeðena, kao i u do tada važeæem ugovoru, na mjesto kustosa za izložbeno-izdavaèku djelatnost. I pored toga, od tada do danas, nisam dobila da radim ni jedan projekat muzeja. Sve moje poslove obavljali su ona i njena, što sarajevska, što gradska, što muzejska družina. O vrsti i kvalitetu projekata realizovanih u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci rado bih govorila, ali u nekoj drugoj prilici. Takvu priliku priželjkujem posebno zbog razloga mog javnog odricanja od projekata ove kuæe, iza kojih ne mogu da stanem kao odgovoran èovjek, profesionalac, kustos za izložbeno-izdavaèku djelatnost Muzeja. Da bi mi bilo kakav zadatak ipak dala i to samo da bi me njime mogla poniziti, Laboviæ-Marinkoviæ mi aktom od 21. marta 2008. godine nareðuje da do 10. maja izradim tekst o Muzeju savremene umjetnosti u Banja Luci za potrebe Enciklopedije Republike Srpske. Istim aktom obavezna sam da joj svakih sedam dana dostavim u “pisanoj formi” izvještaj o do tada izvršenim poslovima. To sam i èinila. Kada sam 8. maja završila tekst, kurir mi je prenio njenu poruku- da joj tekst pošaljem internetom! Nisam pristala. Tekst joj je uruèio kurir. O daljoj sudbini teksta ništa ne znam. Lišena svih prava u Muzeju, sem prava da me Laboviæ-Marinkoviæ zlostavlja uvijek kada to ona poželi, Laboviæ-Marinkoviæ mi uskraæuje pravo na rad èak i onda kada me neko drugi angažuje da obavim poslove za koje sam kvalifikovana. Kako sam odlukom Vlade Republike Srpske 18. avgusta 1998. godine imenovana za stalnog sudskog vještaka za procjenu umjetnièkih djela, u martu 2008. godine sam pozvana u Osnovni sud u Banja Luci da vještaèim Umjetnièku zbirku Voje i Draginje Terziæ u Banja Luci. Laboviæ-Marinkoviæ mi je tada uputila niz pisanih prijetnji otkazom, a u jednom stoje razlozi takvog njenog ponašanja. Naime, i pored toga što sam joj dostavila Rješenje Vlade, ona je tvrdila da ja nisam mogla niti smjela da vještaèim ovu Zbirku pošto je opština Banja Luka u komisiju za vještaèenje zbirke imenovala nju i Vidosavu Grandiæ. Slijedila su i druga, što usmena, što pismena poniženja i kažnjavanja od strane Laboviæ-Marinkoviæ. Zatim sam, iz Banskog dvora, angažovana da realizujem izložbu Art kolonije Mrèevci i da je otvorim 20. marta 2008. godine u Laktašima. Kako je po zakonu odreðeno da se u ovakvim sluèajevima traži saglasnost direktora, uèinila sam to. Laboviæ je odbila moju molbu. Isto je postupila kada je iz Banskog dvora, za slièan projekat, trebalo da mi isplate honorar od 100 konvertibilnih maraka, uz prethodno dostavljeno uvjerenje o zaposlenju. Takvo uvjerenje nisam još dobila! Pismom sam se obratila i Miloradu Dodiku, ali pismo je stiglo u ruke Antona Kasipoviæa (“Kadija te tuži, kadija ti sudi!”) Kasipoviæ mi je odgovorio da nije nadležan za takve poslove i da je tužim sudu! Krasno! A što sam drugo i mogla oèekivati od “svete vodice”?! Na ovaj naèin podržana od strane Kasipoviæa, Laboviæ-Marinkoviæ, razumije se, ne prestaje sa torturom. Pismom od 18. avgusta ona me upozorava da ukoliko se ne budem upisivala u “šihtericu” uslijediæe otkaz. Nastavila sam, kao i do tada da se upisujem, iako se neki iz ove kuæe pojave na poslu tek ukupno jedan mjesec u godini, ali ni onda se ne upisuju u “šihtericu”. O njoj bliskim i apsolutno poslušnim u Muzeju Laboviæ-Marinkoviæ veoma brine. Za razliku od mog radnog prostora, koji najprije lièi na skladište starih i pokvarenih mašina (kompjutera), istrošenih i prljavih tepiha, pohabanih stolova i stolica, a sve to prekriveno centimetrima prašine i pauèinom, njen i prostori njenih izabranih djeluju rezidencijalno. Umjesto ranijih ventilatora, Laboviæ-Marinokoviæ sebi i svojima uvodi klima-ureðaje. Mislila sam da æe biti moguæe, u žarkim ljetnim danima, osjetiti se dejstvo klima uredjaja iz susjedne kancelarije i u mojoj kancelariji. Ali, nije bilo tako. Onog momenta kada ja otvorim vrata, kako bi malo života ušlo i kod mene, Nemanja Miæeviæ, zaposlen nedavno kao dijete iz porodice njenih prijatelja, odmah zatvara vrata te kancelarije! Onda sam molila za ventilator. Naravno, nisam ga dobila. Danas desetak i više ventilatora ne služe nikome i nièemu-Laboviæ-Marinkoviæ ih je uskladištila na dobro èuvan tavan. Ovakvu, dobro mu poznatu Laboviæ-Marinoviæ, Anton Kasipoviæ izvrdavanjem zakona, a u saradnji sa Sindikatom za kulturu, u martu ove godine, ponovo imenuje za direktora Muzeja! U pismu od 21. aprila ove godine tražila sam od Laboviæ-Marinkoviæ da mi dozvoli i izda rješenje za korištenje prošlogodišnjeg godišnjeg odmora, poèevši od ponedeljka, 26. aprila. Rješenje je stiglo 27. aprila. Zakine me i naudi mi gdje god može! Da Laboviæ-Marinkoviæ nema namjeru da prestane sa zlostavljenjem govori i poslednji sluèaj. Prije nekoliko dana na moje ime u Muzej je stiglo preporuèeno pismo. Laboviæ-Marinkoviæ ga je uzela, otvorila, proèitala i onda mi ga poslala po poštaru. Kada sam se inresovala u Glavnoj pošti kako je to moguæe, reèeno mi je da oni u tom sluèaju ne mogu ništa da urade, da je to pitanje njene liène kulture i kuænog vaspitanja. I još poneèeg, rekla bih! Pitam se gdje je tu država koja nije u stanju da zaštiti svom graðaninu ni pravo na nepovredivost poštanskih pisama, a kamoli da ga zaštiti od ovakvog brutalnog terora na radnom mjestu u jednoj od njenih institucija! Danka Damjanoviæ, s.r. U Banja Luci, 18. maja 2010.
Napomena: U RS, a vjerovatno i u èitavoj BH, bilo je i još uvijek ima mnogo, mnogo sluèajeva mobbinga (mr. Enes O., dr Jasminka N., prof. Cvijan J., dr Mirjana R., prof. Dušanka T., mr. Nadežda S., prof. Biljana J. prosvjetni radnik Bojana K., itd, itd). Neki od njih su u tolikom strahu da èak ne smiju ni priznati da su mobingovani. Ipak, ja ih pozivam da nam pošalju svoju prièu, jer za sada, pored takvog pravosuða kakvo mi imamo, jedini naèin borbe protiv mobera je- javno iznošenje njihovih imena i zlodjela! Situacija je postala više nego opasna: i mrtve glave padaju! Zato se prisjetimo ovog što su nam ostavili prethodnici: Dodatak II
DODATAK II
Korisna literatura za one koji bi da “ne vide”
I
U Njemaèkoj su najprije odvodili
komuniste, a ja se nisam oglasio jer nisam
bio komunist. Zatim su došli po Židove, a ja se
nisam Martin Niemöller, njemaèki protestantski teolog,
II
Ajnštajn: „Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne preduzimaju“
III
Mali vrabac Planula šuma i sve ptice pobjegoše. Vratio se samo mali vrabac noseæi kapljicu vode u kljunu. Vidjevši ga kud ide, zaprepaštene ptice povikaše: „Kuda æeš? Jesi li lud? Zar ne vodiš da gori šuma?„ „Idem samo da odradim SVOJ DIO OBAVEZE.“- odgovori mali vrabac.
IV
Immanuel Kant: „Mene ogranièava samo moj moral iznutra i zvjezdano nebo iznad mene“
V
Dušan Bajatoviæ, SPS: „ Boj se ovna, boj se g…. – pa kad æeš onda živjeti?“
VI
Alfred Pal, slikar i bivši logoraš Golog otoka: „ Tek sam na Golom otoku shvatio da se ljudi, bez obzira na sve njihove razlièitosti, ipak dijele samo u dvije osnovne grupe: na one koji èuvaju svoj obraz i one koji èuvaju svoju guzicu“
VII
„Za promjene na bolje je potrebna hrabrost, a za promjene na gore je dovoljan i kukavièluk“
VII
Basna Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trèeæi kroz dvorište farme upozoravao je ostale
vièuæi: “ U kuæi je mišolovka! U kuæi je mišolovka. Miš se okrene prascu i vikne: „Mišolovka je u kuci! Mišolovka je u kuæi!“ Prase je saosjeæalo, ali reèe: „Vrlo mi je žao, gospodine Mišu, ali ja tu ne mogu ništa uèiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.“ Miš tada krene prema kravi: „Mišolovka je u kuæi! MIšolovka je u kuæi!“ Krava reèe: „Oh, gospodine Mišu, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neæe faliti koža.“ Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuæu kako bi se sam suoèio s farmerovom mišolovkom. Te noæi zaèuo se èudan zvuk u kuæi – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen. Farmerova žena požurila je da vidi šta se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kuæi se vratila s vruæicom. Znamo da se vrucica lijeèila svježom kokošjom supom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su joj u posjetu došli prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih. Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu. Zato, kad sledeæi put èuješ da se neko suoèio s problemom i misliš da te se to ne tièe, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Svi smo umješani u to putovanje zvano „život“. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.
SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI
ŽIVOTA DRUGE OSOBE, JER NAŠI ŽIVOTI SU ISPREPLETENI. |